Od bijele kuge
pati i federalni dio zemlje, ali je u Republici Srpskoj „nestašica“ djece
poprimila dramatične razmjere i prijeti da u kratkom roku prepolovi njeno stanovništvo
Sve se u prirodi
nekako zanavlja: šume opet izrastaju, trave iznova ozelenjavaju. I voda se da
poribiti, čak i divljač umnožiti. Samo se čovjek ne da nikakvom naukom
nadoknaditi tamo gdje ga jednom nestane.
S tom grubom
istinom suočavamo se već dvije decenije, obilježene u Bosni i Hercegovini
galopirajućom bijelom kugom. Prvo je ona, doduše, bila crna da crnja biti ne
može: brojno stanje ljudskih duša za trećinu je smanjeno metkom i nožem, silom
i progonom. A onda su nastupile neizbježne posljedice, zbog kojih smo postali
mjesto nepoželjno za život, utočište za one koji su ostali bez pravoga izbora.
Od bijele kuge
pati i federalni dio zemlje. U Republici Srpskoj, pak, zvona zvone na uzbunu.
Ako se nastavi negativni prirodni priraštaj, izračunato je da ovaj entitet do
2050. godine neće imati više od 800.000 stanovnika. U narednih 37 godina brojno
stanje u RS će se, praktično, prepoloviti!
Taj prostor nekad
je naseljavalo blizu dva miliona ljudi. A onda je krenulo grubo etničko
trijebljenje. Potom su snalažljiviji starosjedioci iz tih krajeva digli sidro i
pomakli se u Srbiju, a oni što ostadoše suočiše se s nestašicom svake vrste: od
posla i hljeba do dobroga raspoloženja. Sad, evo, stiže i nestašica – djece!
Oteto – prokleto,
govori se odvajkada. RS bi jednom možda mogla postati i država, ali bi u njoj,
kako stoje stvari, svega bilo više nego ljudi. Skupa s političkim zabludama,
tako bi se, tiho ali sigurno, na tom prostoru gasio i sam život.
(Dnevni avaz)
