Može
li se, u ispravljanju ovozemaljske nepravde, čekati onoliko dugo koliko to,
istoznačnim zaključcima, poručuju i Alah dž.š. i jedan od njegovih poslanika,
Isus Krist
U
mom poštanskom sandučiću osvanula je neobična brošura. Konačno se neko sjetio
da ljude malo poduči građanskom otporu, pomislio sam kad mi je pogled pao na
njen naslov: Probudite se!
Znatiželja
je dodatno podgrijana upitom sa naslovne strane: Mogu li se problemi riješiti
prosvjedima? Pitanje nije ostavljalo prostora za sumnju u namjenu ove knjižice.
Nemalo
sam se iznenadio kad se pročitao u kolikom je tiražu štampana. Zamislite: 43 miliona
i 524 000 hiljade primjeraka! Tiraž deset puta veći od broja stanovnika naše
zemlje. Aha, djelo je to neke međunarodne organizacije, brzo sam shvatio. Namijenjeno
je publici diljem svijeta.
Potvrđuje
to podatak da je brošura štampana u Njemačkoj, kao i izdavač: Jehovini svjedoci
– planetarno raširena kršćanska vjerska zajednica.
No,
pravo iznenađenje slijedilo je tek nakon iščitavanja brošure, odnosno njenog ključnog
priloga. Smješten pod uzbunjujući naslov
„Probudite se“, ovaj tekst odašilje poruku sa upravo obrnutim krajnjim
zaključkom: Spavajte i dalje!
Jehovini
svjedoci, naime, naukuju da čovjek na ovome svijetu ništa ne može promijeniti.
Džaba mu se kofrčiti, buniti, pritiskati vlast i od nje tražiti da se prema
ljudima ponaša ljudskije. Biblija, jednostavno, kaže da „ma koliko plemenite
bile njihove namjere, ljudi ne mogu stvoriti društvo u kojem će vladati pravda
i jednakost“. Otud i slikoviti zaključak da je učešće u protestima „jednako
besmisleno kao i popravljanje slavine na brodu koji tone“.
Nekoliko
dana nakon čitanja brošure, iz dalekog Brazila mediji su razaslali vijesti sa
svjetske smotre katoličke mladeži. Preko dva miliona učesnika ovoga skupa
pohodio je i papa Franjo. Upravo njemu, preko Facebooka, obratio se brazilski
student Valmir Žunior (Walmyr Junior). On je izrazio nadu da će lider Katoličke
crkve stati na stranu mase koja u toj zemlji odskora bučno protestuje protiv socijalne
nepravde, siromaštva i ugnjetavanja.
Žunior
i njemu slični očekuju da vrhovni vjerski poglavar „blagoslovi njihove želje za
provođenjem reformi u zemlji“.
Papa
Franjo na tu poruku je ostao suzdržan. No, mnogi svećenici progovorili su
drugačije. "Čujte povike ulice," parola je kojom su brazilski biskupi
pozvali političku elitu u zemlji da dokine korupciju, socijalnu nepravdu i
nejednakost.
Tonovi
koji su se ovom prilikom pojačano čuli, odjekuju u krilu Katoličke crkve već
decenijama. Njihov rodonačelnik je peruanski biskup Gustavo Gutierez (Gutierrez),
tvorac tzv. teologije oslobođenja. Ona u Isusu Kristu vidi oslobodioca
potlačenih i prezrenih. No, Vatikan u toj koncepciji vidi drugo –
zastranjivanje od važećeg crkvenog učenja.
I
katolici i Jehovini svjedoci, dabome, štuju istu knjigu – Bibliju. Njom se
rukovode i nadahnjuju, a ipak, kako vidimo, iz nje znaju izvući drugačiji nauk.
Jedni vjeruju da samo Stvoritelj može poravnati dunjalučku pravdu i nepravdu,
te da mu se u taj posao ne treba miješati. Drugi, pak, upravo u Božijem slovu
nalaze poticaj da se razbuktava i ovozemaljska borba za pravedniji poredak.
Islamska
vjerska praksa i temelji na kojim ona počiva također ostavljaju prostora za višeznačno
tumačenje prava smrtnika da se miješaju u poslove Allaha dž.š. kojem je u
zadatak dopalo da neprikosnoveno ureduje i na ovom i na onom svijetu.
"O
Moji robovi! Ja sam Sebi zabranio nepravdu i učinio je između vas zabranjenom,
pa ne činite jedni drugima nepravdu", predanje je o Gospodarevom obraćanju
ljudima, koje prenosi Muslim, a koje miriše i na moguće odobravanje ljudskog
suprotstavljanja ovozemaljskoj tiraniji i nejednakosti.
No,
drugačije zvuče neke druge misli sadržane u Kur'anu i hadisima, čija se suština
svodi na to da je Allah dž.š. istinski i jedini pravi i potpuni vlasnik vlasti:
daje je kome hoće, uzima je od koga hoće, kada hoće i kako hoće. To će reći da
ljudi s tim ne treba da se bakću. Ima ko o tome da brine.
"Allah
neće izmijeniti nijedan narod dok on sam sebe ne izmijeni", ključna je poruka.
Njoj se može pripisati najveća snaga, sa mnoštvom značenja do kojih nije lako
doprijeti. Lako je, međutim, uočiti njenu blizanačku sličnost sa izvornim kršćanskim
principom. Isusu Kristu se, naime, pripisuju sljedeće riječi:
„Prvi
korak na putu promjene jeste mijenjanje samog sebe. Ako želite promijeniti
društvo, prvo morate promijeniti sebe“.
Zar
i Alah dž.š. i jedan od njegovih poslanika Isa a.s. (Isus Krist) ne govore
jedno te isto!
Sve
dalje je filozofija, mistika i maštarija na čijem ishodištu, ipak, svijetli
zaključak da je to, zaista, jedini siguran put – to da pozitivna promjena
pojedinaca vodi i neumitnoj promjeni, nabolje, samoga društva. Izmijenimo li
sebe, nestane li u ljudima hrđe i opačine, nestaće i nepravde, zla i
nejednakosti na ovom svijetu.
Čujem
vas kako pitate: Koja generacija Božijih stvorova će taj dan dočekati i šta sa
nama koji u tom jutru nikad nećemo osvanuti? I ovom pitanju, stiješnjenom
između sabura i otpora, teško je naći mane.
(Dnevni
avaz)
