Izdašnu
sreću, čak i uljudno sređen život, kod nas većina čeka ispružena na sećiji
Društvena
ljestvica protočna je u oba pravca, i naviše i naniže. Mnogi su se rodili u
svili i kadifi, a skončali su u kaljuži. Drugi su se iz trnja vinuli do ruža. S
nule su izgradili uspjeh i imetak.
Anelu
Bajtareviću u Americi se nasmiješila životna prečica. Lutrijski bubanj
zaustavio se na njegovom broju i na račun mu istresao dvadeset miliona dolara.
Rođenog
Visočaka u perje je vinula njegova srećna zvijezda. Onima koji od perača suđa
postaju šefovi i menadžeri, kakve u jučerašnjem „Avazu“ pominje Mostarka
uposlena na velikom turističkom brodu, treba mnogo više: znanje i vještina,
radinost, upornost, ambicija, dakako i malo sreće. Bolje se i bez glave roditi
nego bez nje.
Vrtoglave
uspone ljudi su doživljavali svuda, ali najčešće u Americi. Stoga je po njoj i
nazvano ono o čemu većina maštari. Maštari, ali, bar kod nas, ispunjenje svog
američkog sna glavnina najčešće čeka ispružena na sećiji.
Lutrija
je i ovdje ponekog razbogatila. No, puno je više naših komšija koji su, i sa
skromne polazne tačke, ipak napravili znatne lične imetke, pogotovo uljudan
lični život. Mislim tu na poštenjake koji su imali žice, volje, energije i
umješnosti da nešto osmisle i provedu. Oni su izbrusili svoj dijamant za koji
se vjeruje da se, makar zrnom, skriva u svakom čovjeku.
Vremena
su u ovoj zemlji okrutna do bola, ubila se da i razboritog zamute, da i
radinoga ulijene. Za opiranje je potrebna povelika snaga, veća no drugdje. Ali
je treba iz sebe žilavo crpiti, sa životom se hrvati, inače će nas povaliti na
obje plećke.
Trudeći
se da zadovolji svoj nagon za opstankom i uljudnim životom, poneko će i u
ovakvoj zemlji, usputno, ostvariti i onaj veliki - američki san!
(Dnevni
avaz)
