Političke nagodbe i plave koverte prijete da srozaju
pravosuđe, i domaće i međunarodno, do samoga dna
Pravda će se poznati tek na posljednjem, Božijem sudu, jer
su ljudi nemoćni da je dosegnu u svom ovozemaljskom obitavanju.
Ono prvo na dugom je štapu; s ovim drugim svakodnevno
dijelimo dane. Naročito boli kad nepravdi kumuju oni koji su zaduženi da joj
stanu ukraj.
S tom mišlju mnogi su se jučer poklonili žrtvama
srebreničkog genocida. U obližnjim mjestima mogli su se, licem u lice, susresti
i s pripadnicima nekadašnjih zločinačkih hordi, koje niko više ne goni, pa i ne
spominje.
I sam Haški sud uzdrman je tvrdnjama da se tamo trgovalo
kaznama i proštenicama. Danski sudac Harhof, upirući prstom u predsjednika
Merona, ocijenio je da se u Tribunalu počesto izricala politika, a ne pravda.
Vaga pravde svuda je nakrivljena, kod nas još i više. Upravo
su sudije i tužioci, prema riječima ministrice pravde RS Gorane Zlatković,
najpodložniji mitu i korupciji.
Njena ocjena važi za kompletnu BiH. Koliko je samo lopova i
drugih lupeža danas na slobodi samo zato što su znali gdje tutnuti plavu
kovertu? Kako ruci pravde bježe, naprimjer, Lijanovići i njima slični, kojima
su dokumentirani grijehovi vrijedni desetinama miliona državnih maraka?
Kroz iglene uši zakona provlači se još more sitnije bagre.
Tajna je, a gdje drugo, u podmitljivosti pravosudnog lanca, kojem novac počesto
zna da zamrači zakonske paragrafe. Političke nagodbe dodatni su izvor
nedorečenih istraga, optužnica i zasluženih kazni.
Vjera u pravdu, i međunarodnu i domaću, ovdje je pokošena
kao zrelo snoplje. S njom i nada u uređeniji život i poredak. Jer, kad nema
kazne, ima li bolje pozivnice za nove zločine, lopovluk i kriminal?
(Dnevni avaz)
