Stvaranje predizbornog političkog kvinteta (SDA,
SDS, PDP i dva HDZ-a), koji se zakitio i gizdavom deklaracijom, više ulijeva
strah nego nadu
Sa političkim strankama u Bosni i Hercegovini nikad
niste načisto. Najčešće obmanjuju javnost, ponekad i međunarodnu zajednicu, a
poigravaju se i sa svojim stranačkim rivalima i koalicionim partnerima.
Naše stranke često obmanjuju i same sebe. Ponekad
povjeruju u sopstvene laži, misleći da zaista jesu onakve kakvim žele da se
predstave u javnosti.
Jedan čudan poduhvat prošlog petka pokrenulo je čak
pet stranaka. One su se javno zaklele u demokratiju, evropske vrijednosti,
odgovoran odnos prema građanima... Potpisivanjem deklaracije o "Evropskim
vrijednostima i zajedničkim ciljevima“ obećali su toliko lijepoga da onaj ko
živi u ovoj zemlji jedino što može da zaključi to je da mu se opet nudi neka
velika laž!
Predstavnici SDA, dva HDZ-a, SDS-a i PDP-a prihvatili
su inicijativu Evropske narodne stranke i njenog predsjednika Josepha Daula.
Nakon toga su se srdačno rukovali i, puni sebe, pomislili da su Evropi pokazali
kako u BiH ipak ima političkih snaga koje mogu da povedu ovu državu uzbrdo.
Posebno su zanimljive izjave stranačkih lidera koje su
novinarima izrekli nakon potpisivanja pomenute deklaracije. Mladen Bosić je ocijenio
da se tih pet stranaka ovim činom obavezalo da, u dolazećoj predizbornoj
kampanji, neće potpirivati nacionalne strasti niti će u podizanju etničkih
strahova tražiti svoju izbornu šansu. Bakir Izetbegović je naglasio da je ovim
stvoren predizborni koalicioni blok, koji će se međusobno programski
usaglašavati. A Dragan Čović je dodao da bi, nakon izbora, bilo prirodno da se
ovaj predizborni savez pretvori u novu vladajuću koaliciju.
U zemlji u kojoj se političarima više ne vjeruje ni u
jednu riječ, zaista je teško povjerovati da preko noći može doći do nekog
velikog i produktivnog političkog dogovora. On može biti tekstualno divno
formuliran, odštampan i potpisan, ali pitanje dosljedne realizacije veće je od Himalaja.
Nije sporna mogućnost da se nacionalne stranke
međusobno iskreno povežu. One to, na bazi čistog interesa, rade još od prvih
višestranačkih izbora u BiH. Sad su na takav savez dodatno motivisane, jer su
njihovi rivali ojačali. Jasno je da iza socijaldemokratskog prefiksa, koji u
svom nazivu imaju Lagumdžijina i Dodikova stranka, ne stoji ni zrno socijaldemokratske
ideje i pravedničke političke platforme, da i oni mlataraju lažljivim jezicima.
No, za njih je na prethodnim izborima ipak glasalo više građana nego za
donedavno neprikosnovene stranke sa jednonacionalnim predznakom.
Slabe su šanse SDP-a i SNSD-a da u oktobru ponove
rezultate iz 2010. godine, ali stranke koje su se u petak uhvatile pod ruku
ipak ocjenjuju da je bolje za svaku od njih da se objedine u jedan politički
blok. Na taj način će steći više šansi da se ujesen domognu vlasti, bez obzira
koliko će ko u tom bloku da dobije glasova. Samo je potrebno da ispoštuju dogovor
od prošloga petka i u parlamentarnom sistemu kakav praktikuje BiH oni ne bi
trebali imati nikakvih problema da dobiju političku većinu i na državnom i na
entitetskim nivoima. Za tako nešto, u krajnjem zbiru, tih pet stranaka bez
problema bi trebalo da dobije dovoljno izbornih glasova.
Međutim, sporno je nešto drugo. SDA, SDS i dva HDZ-a
simboli su nacionalne isključivosti u BiH. Za dvije i po decenije svoga
postojanja i česte saradnje u organima vlasti, oni su uvijek pokazivali da ih
ne zanima nikakva građanska demokratija. Oni vjeruju samo u logiku nacionalnih
stada koja vode nacionalno uskogrudi pastiri. Oni su, od 1990. do danas,
redovito pokazivali da BiH ne vide kao cjelinu nego kao zbir tri etničke
skupine, pa i tri etničke teritorije.
U tome je nevolja sa strankama koje su u petak potpisale
famoznu proevropsku deklaraciju i međusobni pakt o predizbornoj saradnji. Ničim
što su dosad radile one ne ulijevaju povjerenje da će odjednom početi da rade
potpuno drugačije.
Osobno mislim da oni takvih namjera i nemaju. Jedino
što ih zanima, to je da se dokopaju vlasti u onakvom obliku u kakvom su je
imali tokom većeg dijela 24-godišnje državne nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Taj stil vladanja dobro poznajemo: da svako gazduje na
„svom“ komadu bosanske zemlje. Ali znamo i da nam taj stil nije donio ničega
dobroga. Stoga i na ovaj politički savez i gizdavu deklaraciju kojom se pokrio,
kao smokvinim listom, prije treba gledati sa strahom nego sa nadom.(Bosnia Daily)
