Hoće li, kao nekad na Biljanu
Plavšić i Dodika, međunarodna zajednica sada zaigrati na Srpsku demokratsku
stranku
Nije nikakva tajna da su
Aleksandar Vučić i njegova Srpska napredna stranka (SNS) favoriti velikih sila
u Srbiji. Dobro se zna, takođe, da Vučićeva stranka gaji bliske veze sa Srpskom
demokratskom strankom (SDS) u Republici Srpskoj. Tu bliskost prošle sedmice
javno je, u Banja Luci, izrazio potpredsjednik Vučićeve stranke Nikola
Selaković. Gostujući na jednom skupu SDS-a, Selaković je naglasio da „mi ne
možemo da zaboravimo vrijeme kada smo u Srbiji bili opoziciona stranka i kada
su naši prijatelji i naša braća iz SDS- a bili prvi koji su znali da odgovore
na svaki naš poziv“.
Može li se na osnovu ovoga
zaključiti da su SNS i SDS sada bliski onako kako su to godinama, dok je u Beogradu
vladao Boris Tadić, bili njegova i Dodikova stranka? Mislim da je to sasvim logičan
zaključak.
Drugo pitanje je teže: Ako su SNS
i Vučić favoriti međunarodne zajednice u Srbiji, znači li to da bi miljenici velikih
sila u BiH mogli postati SDS i Mladen Bosić? I pored svi rizika da prenaglim,
sklon sam odgovoru: Da!
Međunarodna zajednica u Aleksandru
Vučiću dobila je dosad najjačeg i najodanijeg saveznika na ovom prostoru. On
sluša njene savjete. Zarad Brisela i Vašingtona, spreman je i da hladi odnose
sa Moskvom, da bude popustljiviji u pitanju Kosova, na kraju da sarađuje i u
dovršavanju velikog međunarodnog posla u Bosni i Hercegovini.
Takvom Vučiću i takvom konceptu velikih
sila potreban je i igrač koji će na udarnoj poziciji u RS zamijeniti Milorada
Dodika. Da li je to Mladen Bosić, koji sada vodi SDS, ili Ognjen Tadić,
koji ubrzano jača svoj utjecaj u ovoj stranci, svejedno je. Vučićev i međunarodni
partner biće neko iz SDS-a.
Mnogi će imati zamjerki na ovakvu
kombinaciju, prvenstveno oni koji se sjećaju uloge koju je SDS imao u
razbijanju i destabiliziranju BiH, naročito u ratnom periodu. Svojedobno je
malo falilo da međunarodna zajednica SDS-u zabrani rad. Njegove najviše
funkcionere je skidala sa visokih državnih funkcija ili slala u Hag. Zar da
sada s njima sarađuje?
Principi su u politici što i cjenjkanje
u trgovini. Na svašta se pristaje samo da se sklopi posao. Zato i mislim da
niko u međunarodnoj zajednici nema ništa protiv SDS-a, ukoliko im se učini da
bi oni mogli da budu partneri u ostvarivanju njihovog koncepta smirivanja
situacije u Bosni i Hercegovini. Uostalom, ni Vučićeva prošlost nije bila
nimalo svijetla.
Svojim ponašanjem SDS pokazuje da
ga zanima ova uloga. Od njih se odavno ne čuju radikalni separatistički glasovi
kao iz Dodikovog legla. Oni ne pretjeruju sa ljubavlju prema BiH, ali nema ni
izraza mržnje. Svu svoju političku energiju SDS usmjerava na destabilizaciju
Milorada Dodika. Pomoć očekuju od Vučića, ali i od međunarodne zajednice. Ako je
dobiju, sutra bi trebali biti spremni i na vraćanje usluga.
Vučić može mnogo da pomogne SDS-u:
on je ubjedljivo najpopularniji političar među Srbima s obje strane rijeke Drine.
Ako pred oktobarske izbore namigne javnosti u RS da je njegov favorit SDS, ta
stranka može računati na veliki broj glasova.
Nekim svojim potezima i gestama
izbornom uspjehu SDS-a može doprinijeti i međunarodna zajednica. Ona je u tim
situacijama uvijek bila utjecajna, naročito kada se, nakon glasanja, odlučivalo
o stvaranju koalicionih saveza. Zar američki ambasador Miller nije 2001. uspio
da stvori tzv. Alijansu za promjene, na čelu sa SDP-om, iako su šanse za to bile
baš sićušne!
Svoju moć međunarodna zajednica
pokazivala je i u manipulisanju srpskom politikom. Prvo je na mjesto predsjednika
RS uspjela da progura Biljanu Plavšić 1997. godine, a onda i Milorada Dodika, godinu
kasnije, na premijersku poziciju. Računalo se da je na taj način u igru uvela
„meku“ srpsku struju.
Ispalo je loše i sa Biljanom, a
naročito sa Dodikom. Jesu li u međuvremenu izvučene odgovarajuće pouke, koje bi
onemogućile da i SDS sutra, na krilima međunarodne podrške, pobere masu
političkih poena, a da potom krene kontra putem? Štaviše, kakve su garancije da
će i Aleksandar Vučić ostati ovakav kakav je sada, politički pitom i kooperativan? Snovi poput onoga o golemoj Srbiji lako se ne zaboravljaju.
Ništa u politici nije ni sigurno
ni vječno. No, bez rizika nema ni profita, zar ne?
(Bosnia Daily)
