Komunističkog heroja mrze ljudi koji žale za neuspjesima srpske nacionalističke politike, koji obožavaju četničkog kolovođu Dražu Mihailovića i druge koljače koje je upravo Kapičić svojedobno priveo zasluženoj kazni
Nema čovjeka bez grijeha niti ljudskog bića sazdanog samo od vrlina. Vrijednost ličnosti je u razlici između dobrih i loših djela.
Mjereno spomenutim aršinom, Jovo Kapičić časno je odživio svoj vijek. A prošao je, tokom 95 godina života, i Bunu i Bunicu, i slavu i pomrčinu. Doživio je pobjedu svojih ideala, ali je dočekao i prljava vremena, u kojima je rušeno sve ono za šta se u životu zalagao i borio.
Posljednja Jovina bitka vodi se ovih dana, povodom njegovog odlaska sa životne scene. Jedni se u njega zaklinju, drugi ga kite najgorim izrazima.
Oni koji cijene komunističkog generala i narodnog heroja Kapičića, ističu njegovu privrženost slobodarskim idealima, njegovo zalaganje za nacionalnu harmoniju na prostoru bivše Jugoslavije. Oni koji ga mrze, čine to iz istog razloga, ali s drugačijim porivima. To su ljudi koji žale za neuspjesima srpske nacionalističke politike, koji obožavaju četničkog kolovođu Dražu Mihailovića i druge koljače koje je upravo Kapičić svojedobno priveo zasluženoj kazni.
Zbog svog otpora zločinačkoj zavjeri protiv BiH i pokušaju zatiranja bošnjačkog naroda, Kapičić je bio omiljen među bosanskim patriotima. „Ko želi da rastaka Bosnu, dabogda se rastakao od gladi, žeđi, od bolesti, zime i svake druge rabote, jer to raditi je zločin kakav se samo može zamisliti“, rekao je jednom prilikom Kapičić. I dodao da bi danas najradije živio upravo u Bosni, zemlji žrtvi.
Dabome da se mrzitelji naše države, upravo zbog sličnih riječi, koje je godinama javno izgovarao, raduju njegovoj smrti. No, zalud im zluradost! Od nje je neuporedivo jača žalost onih koji su ovoga čovjeka cijenili. On je svoje čojstvo sačuvao do posljednjeg ovozemaljskog dana.
(Dnevni avaz)
