Pod prozorima ležerne vlasti trebali bi, sjedinjeni istom nevoljom, skupa zagalamiti i sadašnji i budući penzioneri
Na riječima je naš čovjek hitar. Na djelu ga počesto nema. Da se, naprimjer, obistinio i dio prijetnji raznih nezadovoljnika, ovdje bi odavno praštalo na sve strane. Ali se uglavnom pucalo ćorcima: vlast se još nije suočila ni sa jednom uistinu gnjevnom i masovnom gomilom.
No, ako je nekome vjerovati na riječ, onda je to starija generacija. Oni jedva krpe mjesec na mjesec. I drugo, za svoju pobunu pripremaju se krajnje ozbiljno. Savez penzionera FBiH već ima poimenični spisak od 9.867 svojih članova pripravnih za septembarske proteste u Sarajevu.
Krajnji broj prosvjednika mogao bi biti mnogo veći, ako se odazovu i drugi umirovljenici, pogotovo ako se pod tim bajrakom okupe i oni koji će uskoro steći penzionerski status. Tada će na svojoj koži osjetiti kako se ovdje ubogo živi u staračkoj dobi. Stoga bi već danas trebali pokušati utjecati na ono što ih sutra neminovno čeka.
Penzionerski protesti potaknuti su zahtjevom za 10-postotno povećanje mirovina. Šanse za to, međutim, vrlo su skromne. Pa, zar se i sadašnje isplate, iz mjeseca u mjesec, ne odgađaju za dan-dva, sve dok se u nekom trenutku dvije penzije spoje u jednu?
Spomenuti protesti imaće efekta samo ako frontalno prodrmaju našu ležernu vlast. Ona mora bolje da vlada, da potiče ekonomski razvoj i zapošljavanje, da osujećava krađu i korupciju, da štedi gdje god je to moguće...
Tek u tom slučaju san o redovnim penzijama, pa još i uvećanim, može da se pretvori u javu. Put do nje može se ubrzati, što da ne, i bučnim okupljanjima pod prozorima uspavane vlasti.
(Dnevni avaz)No, ako je nekome vjerovati na riječ, onda je to starija generacija. Oni jedva krpe mjesec na mjesec. I drugo, za svoju pobunu pripremaju se krajnje ozbiljno. Savez penzionera FBiH već ima poimenični spisak od 9.867 svojih članova pripravnih za septembarske proteste u Sarajevu.
Krajnji broj prosvjednika mogao bi biti mnogo veći, ako se odazovu i drugi umirovljenici, pogotovo ako se pod tim bajrakom okupe i oni koji će uskoro steći penzionerski status. Tada će na svojoj koži osjetiti kako se ovdje ubogo živi u staračkoj dobi. Stoga bi već danas trebali pokušati utjecati na ono što ih sutra neminovno čeka.
Penzionerski protesti potaknuti su zahtjevom za 10-postotno povećanje mirovina. Šanse za to, međutim, vrlo su skromne. Pa, zar se i sadašnje isplate, iz mjeseca u mjesec, ne odgađaju za dan-dva, sve dok se u nekom trenutku dvije penzije spoje u jednu?
Spomenuti protesti imaće efekta samo ako frontalno prodrmaju našu ležernu vlast. Ona mora bolje da vlada, da potiče ekonomski razvoj i zapošljavanje, da osujećava krađu i korupciju, da štedi gdje god je to moguće...
Tek u tom slučaju san o redovnim penzijama, pa još i uvećanim, može da se pretvori u javu. Put do nje može se ubrzati, što da ne, i bučnim okupljanjima pod prozorima uspavane vlasti.
