U poznijoj životnoj dobi ljudi su, čak i oni koji su bili glasni ateisti, skloniji
da okrenu list i ponizno kleknu pred Bogom
Religija je jedan od stubova čovječanstva, historijska vertikala
starija od bilo koje druge duhovne ljudske zanimacije. Među sedam milijardi
stanovnika današnjeg svijeta, šest su vjernici.
Statistički prednjače kršćani, slijede ih muslimani, s tim
da je broj kršćana na silaznoj liniji, a
islam postaje najbrže rastuća religija na planeti. Podaci su to, međutim, koji
u kratkom roku mogu postati bajati, s obzirom na vrlo živahna dešavanja na
globalnoj vjerskoj sceni.
Nekoliko važnih procesa odvija se paralelno. Prvo, vjerske
zajednice vrlo su agilne u pokušajima da pridobiju nove sljedbenike. Drugi
proces su izlasci iz vjere, a treći je oličen u procesima preobraćenja, odnosno mijenjanja
religijskog dresa. Spektakularno je, u tom smislu, prošle godine odjeknula
vijest o prelasku jednoga bugarskog pravoslavnog popa na – islam! Ranije je
svijet obigrala vijest o britanskom premijeru Toni Bleru (Tony Blair) koji je ostavio
anglikansku crkvu i primio katoličanstvo.
I kad je religija u pitanju, očito se može govoriti o nečemu
što savremeni svijet naziva tržištem. U prometu su goleme cifre. Jedni u vjeru
ulaze, drugi izlaze, dok oni treći svoje duhovno dovršavanje traže u novom religijskom
okrilju.
U poznijoj životnoj dobi ljudi su posebno skloni da okrenu
list i ponizno kleknu pred Bogom. Razlozi tom zaokretu ostaju dio njihove
intime, sve dok ne kucne zadnji čas: pred njihovim grobom, kada nad humkom „nenadano“
nikne krst ili nišan. Obično se to događa sa onima koji nikad nisu bili glasni u
poricanju ili bogohuljenju, pa i njihovo predavanje Gospodaru protekne bez
velike pompe. Ali, i pojedini zakleti ateisti u posljednjim životnim dekikama
promijenili su uvjerenje.
Neki, pak, osjećaju za shodno da javno oglase svoj novi
svjetonazor. Čuven je slučaj švicarskog političara Danijela Strajha (Daniel
Streich), koji se u toj zemlji gorljivo borio protiv izgradnje minareta. Za
svoj antiislamizam tražio je potvrde u Kur'anu. I kad ga je pročitao i o tome
pomno razmislio, 2010. godine postao je – musliman!
Nakon izgovorenog šehadeta, o svojoj preobrazbi za medije su
otvoreno govorile poznate domaće ličnosti poput muzičara Igora Ražnjatovića,
košarkaša Damira Mirkovića ili glumca Aleksandra Seksana. Svoje pozno pokrštavanje
obnarodovao je i filmski reditelj Emir Kusturica, a iz svijeta često stižu
vijesti o velikim duhovnim transferima poznatih sportista. Sjeća to na veliki događaj
otprije pola stoljeća, kada je bokserski
šampion Kasijus Klej (Cassius Clay) promijenio vjeru i postao - Muhammed Ali.
Vjerske zajednice itekako su propagandistički rabile pomenute
slučajeve. Uostalom, agitacija je jedna od važnijih aktivnosti svake vjerske
grupacije. Istaknuti pojedinci i čitave ekipe bave se regrutiranjem novih
vjernika: u kršćanstvu su to misionari, u islamu – daije.
Svete knjige zorno svojedoče o obavezi širenja vjere. Isus
Krist je svojim sljedbenicima naložio da stalno rade na pridobijanju novih
kršćana:
"Učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih u ime
Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih da čuvaju sve što sam vam zapovijedio!“ njegove
su riječi zabilježene u Bibliji. One su potakle desetine hiljada misionara da
zavire u svaki kutak planete i ponude Isusovo učenje. Među njima su
najpoznatiji Sveti Pavao, Sveti Franjo Ksaverski, Majka Terezija... Danas su to
Brus (Bruce) Olson i evangelista Bili (Billy) Graham, čiju knjigu
višemilionskoga tiraža „Mir s Bogom“ misionari često dijele i u našoj zemlji.
Ku’ran ističe jednaku zadaću za pripadnike islama:
„Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko
njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske nauke i neka
opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha dž. š. pobojali“, poučava
sura Et-Tevba. Izričito se poručuje da tu važnu misiju mogu obavljati samo
posebno obučeni duhovnici, dobri poznavaoci islamske znanosti i prakse.
U našim krajevima, u kojim djeluje 200-300 daija, naročito
se ističe sarajevski hadži-hafiz Sulejman Bugari, obrazovan u Medini. Osim u BiH,
on je angažiran i u nizu evropskih zemalja. Na globalnom nivou, pak, najveće
ime je Ahmed Deedat, koji je do svoje smrti (2005. godine) plijenio pažnju
sagovornika i slušalaca diljem svijeta. Njegova predavanja održavana su u
najvećim dvoranama i na stadionima, a mnogi su do šehadeta stizali potaknuti
upravo njegovim riječima.
Inače, šejh Deedat postao je musliman tek u ozbiljnoj
životnoj dobi, a do tada se bavio uporednim analizama svih svetih knjiga. Bio
je jedan od njihovih najboljih poznavalaca i tumača. Svaki učen i znatiželjan
čovjek, ma koje vjere (ne)bio, duboko će se zamisliti nad Deedatovim djelom
„Islam ili kršćanstvo?“ Ono je čitaocima dostupno i u našim knjižarama.
Jedno specifično tržište očito djeluje i u sferi religije.
Kako jednom prilikom reče ruski patrijarh Kiril: Ako očekujete da će vam ljudi
sami prići, nikad ih nećete dočekati!
No, i kad im se priđe, mnogi na ove ponude odmahnu rukom. To
je njihovo pravo i njihova odgovornost.
(Dnevni avaz)
