Nama je, okovanim u turobne misli i zamračene vidike, gotovo nevidljiva i nečujna ljepota
kojom se zanose naši gosti
Okončan je veliki filmski dernek u Sarajevu.
Gosti su se razišli puni hvale za naš glavni grad. Njegovim ljepotama bio je
oduševljen i popularni holivudski glumac Deni Glover (Danny). Turski reditelj Abdurahman
Oner čak pomišlja da ovdje dođe da živi.
Lijepe utiske vjerovatno su ponijeli i drugi
festivalski gosti. Takvim komplimentima obično nas časte svi koji ovdje provedu
poneki dan na umjetničkim, naučnim, sportskim, političkim i sličnim skupovima.
Sarajevo i Bosna u njihovim riječima su bajkovita mjesta.
Drago nam je da tako nešto čujemo, premda se u
tome teško prepoznajemo. Naprosto, za ono što oni vide, mi smo slijepi. Za ono
što oni čuju, mi smo gluhi. Kao da nismo dio onoga što njih tako oduševljava.
Lijepo je, dabome, i nama kad na nekoliko dana
odmaglimo u bijdeli svijet. Srca napunimo lijepim utiscima, a mobitele
fotografijama koje će nas vječito sjećati na te trenutke i krajolike.
Ovdje smo, međutim, kao u nekom zatvoru. Duhovne rešetke zaklanjaju nam pogled na ono čime smo okruženi.
Niti oči vide niti uši čuju, samo stegnuta srca potmulo odjekuju. Mnogi naglas
govore da bi, kad bi mogli, iz tog krasnog šeher-Sarajeva i prelijepe Bosnice
istog časa zbrisali negdje drugdje.
Ružan i težak život koji danas živimo satjerao nas
je nakraj srca. Okovani smo turobnim mislima i mračnim vidicima, puni smo gorčine
i tuge. A kako i ne bi bili, kad smo u posljednjim decenijama pogubili gotovo
sve.
Ako ovo beznađe potraje i ako mu se malodušno
prepustimo, međutim, izgubićemo i ono što je još preostalo, čak i tanušnu nadu.
Tada bi nas, umjesto da nam gode, mogle čak i vrijeđati lijepe riječi koje o nama
izriču oni koji ovdje nakratko navrate i oduševe se onim što vide.
(Dnevni avaz)
