Narod zna da ga njegov vlast ne razumije, ali ne zna da političari isto misle o svojim građanima
Vakat je takav da ni odraslome nije sramota zaplakati. Gori na svaku stranu, a čovjek se sasušio kao slama. Zalud je tražiti čak i rame za plakanje, jer će vam istom gorčinom uzvratiti svako kome iskažete vlastitu tegobu.
Slične muke more i vlast. Proćaskate li s nekim od njih, na kraju ćete mu još u ruku tutnuti neku trunku samilosti. I oni vide da je vrag pomeo šalu, ali – da je do njih – kažu da bi sve bilo drugačije.Elem, narod traži od svojih gospodara bolje gazdovanje, uvijek iznova zaključujući da govori gluhim ušima. Vlast, naprosto, ne razumije ljude kojim upravlja ni težinu čemera koji se u njima skamenio.
Samu sebe, i ono malo preostalih naivčina, vlast, pak, tješi pričom o nemoćnoj politici. Svi bi oni, kobajagi, odmah zasukali rukave, ali oni „drugi“ ne daju, koče, zabušavaju, blokiraju... Na tome je izgrađena golema kula izgovora na kojoj sjedi sva rukovodeća bratija. I ona bi rado cmizdrila na nečijem ramenu, jer narod nikako da razumije kako su i vlasti ruke vezane!
I tako, u tom djetinjastom varakanju, zemaljski dani teku uprazno. Ponestaje i snage, živaca, vremena, para... A kolone ojađenog naroda postaju sve duže. Sarajevom u četvrtak prođe do sada najbrojnija, ali vlast ostade šćućurena iza kabinetskih zavjesa.
Nemojmo o rokovima i razlozima; evo samo neminovnog svršetka - grdan će belaj ovdje pasti ako se ova smijurija odulji! I vara se svaka vlast koja misli da će pri tome izbjeći ćušku. Kao što griješe i oni koji vjeruju da se gospodara na bolje gazdovanje može privoljeti samo pustim riječima.
(Dnevni avaz)
