Cvijanovićki bi lakše palo da joj nestašna srpska studentarija
razlupa premijerski kabinet nego da skupa samo podviknu Srbin, Bošnjak i Hrvat
Pogled u dno tanjira zajednički je većini građana koji ovih
dana galame na vlast. Iza matičnog broja stoji ista vrsta bijesa kao i iza
bučne šetnje banjalučkih studenata. I ostali protestni skupovi, od Živinica do
Prijedora, stomačne su prirode: krče crijeva, pa škripe i zubi iskeženi prema
nemarnoj vlasti.
Kad to znamo, bijedno zvuči sreća Dodikove premijerke Željke
Cvijanović. Ona je ushićeno izjavila da je "dobro to što su se banjalučki
studenti ogradili od bilo kakve sličnosti njihovih protesta sa događajima u
Sarajevu”. Time je odagnala svoj glavni strah: ljudi se nisu nacionalno i
entitetski udružili. A sa vlastitom nestašnom studentarijom već će se nekako
razračunati.
Prisustvo grupice građana iz entitetskoga komšiluka, na
protestima u Sarajevu, mnoge je ozarilo nadom da boja dresa gubi na važnosti.
E, toga ćemo se još načekati. Neće sedlo ispred konja. Nije Cvijanovićka jedina
kojoj bi lakše palo i da joj nacionalna braća razlupaju kompletan kabinet nego
da joj pod prozorom skupa samo podviknu Srbin, Bošnjak i Hrvat.
Ideali o građanskoj i etničkoj slozi izroniće onda kad
protiv istih nedaća budemo ustajali skupa. No, ni do tada ne treba sjediti
skrštenih ruku: bolje je na odrođenu vlast udarati i zasebno nego - nikako.
Na kraju računa važan je zbir. Stoga će se, ako svako u
svome stadu urazumi ili pomete nemarne čobane, promjena ipak dogoditi. Možda je
rano da se građanski ujedinimo, ali je svakako vrijeme da kažemo, makar i svako
u svojoj avliji, kako pasji život više nećemo da podnosimo.
(Dnevni avaz)
