Možeš ministra i za ruku uhvatiti dok te džepari u tramvaju, ali će
on odmah vrisnuti: Politička montaža!
Kriminalci se dijele na osuđene i neosuđene. Isto je i sa
političarima. Možete zažmiriti, uprijeti prstom u nekoga od 100 najvažnijih i
mirne duše ga optužiti za podmitljivost. Šansa da oklevećete čestitog čovjeka
svedena je na minimum. I sami političari, uostalom, svi odreda korupciju sa
govornica žigošu kao najveće zlo.
Načisto smo da riba smrdi od glave. No, sa dokazivanjem je već
teže. Koliko se samo političkih lupeža godinama kurvanjski kune u poštenje i
pri tome još pominje i majku i djecu, Boga pogotovo? A istina o njima krila se
samo zato što je utjerivanje pravde bilo upravo u njihovim rukama. Pa smo
nevaljalaca u politici imali gomilu, ali u ćuzi – nijednoga!
Drugi smokvin list kojim ovaj ološ skriva svoju prljavštinu je -
politika. Možeš ministra i za ruku uhvatiti dok te džepari u tramvaju, ali će
on odmah vrisnuti: Politička montaža! Evo nam i Dodik juče slađušno objasni da
ga se „kriminalizira u medijima“ zato što ne pušta RS u ralje vražije BiH. Kao
da se optužbe za njegove mutne poslove povezuju sa Dejtonom, a ne sa rodbinom,
jaranima i kojekakvim „uspješnim“ biznismenima.
Ujdurmama političkih protivnika svoje probleme sa zakonom tumače i
Izetbegović, Budimir, Lijanović... U redu, nema sumnje da bi im se njihovi
rivali i na taj način rado napili krvi. No, mijenja li to išta na suštini: da i
glavonje konačno počnu da plaćaju cijenu svoga kriminala, bez obzira u koje
političke žice tamburaju i koga to veseli, a koga ne?
(Dnevni avaz)
