Život ne kroji samo politika, pa ni društveni preporod ne može biti
samo njeno čedo
O svom jadu zabavljeni, gotovo da ne primjećujemo kako ni
drugima ne cvjetaju ruže. Kriza udara i po takozvanim državama blagostanja.
Njihovo propadanje prošle sedmice je opisao američki filozof
Noam Čomski (Chomsky). Pri tome je najmanje kandžijao po ekonomskoj krizi.
Vodeći svjetski mislilac u prvi red je gurnuo srozavanje demokratije, morala, odgoja, medijsku i političku izopačenost...
Čak i razvijenom svijetu se, kaže Čomski, crno piše. Šta li
tek čeka nas u ovoj balkanskoj zabiti?
Sreća pa nemamo takvih umova da nam u jedan sepet natrpaju
sve naše jade. Zapravo, velike pameti za to i ne treba: ovdje i golo oko vidi
koliko je sati.
Svijet se, dabome, neće predati, a ni mi ne možemo malodušno
leći i lipsati. Sa sudbinom se moramo ozbiljnije potući. I, pod jedan, odbaciti
onu uvriježenu zabludu da sunce izlazi samo iz kabineta vlasti, kojom tumačimo
svaki naš posrtaj. Život jedne zemlje, ipak, ne kroji samo politika. Stoga ni
preporod ne može biti samo njeno čedo.
Mostarci su tokom vikenda čistili smeće oko Bune. Neće mali
čovjek svijet tumbe okrenuti, ali ga može pomaći bar za mrven. Još kad bi ljudi
od pameti odašiljali malo više ideja, a spretni biznismeni i drugima otvarali
oči čime da se bave... Mladi bi se, zarad sebe, trebali okrenuti sticanju
pravog znanja, umjesto lakih i beskorisnih diploma. Svi skupa treba da zrijemo
i kao birači i kontrolori svojih predvodnika.
Ako se to ne dogodi, brzo ćemo na vlastitu sahranu. Džaba će
nam biti i utjeha da imamo groznu vlast. Jeste ona crna poput đavla, ali ni mi,
priznajmo, nismo rajske cvjećke.
(Dnevni avaz)
