Ima ljudi koji bi za karijeru prodali i rođenu mater, a
kamoli da ukaljaju slabo naplativu čistu savjest
Dobar u računanju, Jadranko Prlić bolje je i od Suda sabrao
svoj životni saldo. Godinama trčeći iz pobjede u pobjedu, logici uprkos, stigao
je do konačnog poraza.
Tako to biva sa mnogima za koje se kaže da su slični
planinskom potoku: bistri, no – plitki! To su ljudi sa visokom inteligencijom,
ali bez pameti; sa puno moždanih vijuga, ali sa malo duše.
Život me spajao sa mnogima koji su izgorjeli na velikoj
vatri ratnoga poganluka. Za mlađahnoga Prlića, koji me davno-davno moljakao da
piše za novine koje sam tada uređivao, odmah sam bio siguran da će rano ostati
bez kose. No, nisam ni slutio da će usput zijaniti i čast.
Kao i mnogi koje su gladne oči vodile kroz život, Prlić se provlačio
kroz svaku ključaonicu iza koje se prostirao nekakav kabinet, a na zidu visila
zvučna titula. Jagmio se, prvo, za studentske funkcije, potom za partijske
(Savez komunista) pozicije, univerzitetska zvanja i i direktorska znamenja.
Fijukala je njegova karijera kao ubojito tane. I da ne bi što je bilo,
socijalizam bi ga uzdigao do funkcionerskih Himalaja.
Pad crvene epohe, međutim, svega željnoga Prlića nije mogao
zbuniti. Dres gubitničke stranke odmah je zamijenio za majicu šahovskoga dezena.
Alčaci su, naravno, brzo uvidjeli da im u jato stiže dobra japija, bolesnih
ambicija, kakve se obično ne nećkaju ni na kakvu ponudu, samo da iz nje izvuku
osobni ćar.
Tako je Prlić, najmlađi u Tuđmanovom BH štabu, zasjeo na
glavnu poziciju. I latio se olovke: potpisivao i potpisivao sve što mu stave
pod ruku. Pa za povijest ostade njegov autogram na nalozima za otvaranje
logora, za mučenja, silovanja, likvidacije... Sve to naplaćivao je ne misleći
da će se kusur ikad zatražiti. A dođe i to vrijeme.
Pala je u jednom trenutku i „Herceg-Bosna“, pa nestala i
vlada kojom je Jadranko rukovodio. Pukla je priča o zločinima, pronašli se i
njegovi potpisi. Zvono u njegovoj glavi još jednom se oglasilo: Brzo se presvlači!
I presvuče se Jadranko. Postade i šef BH diplomatije, a
važni stranci uvjeriše ga da će i njegova prošlost biti izbrisana ako izda i
rasturi ekipu s kojom je do tada drugovao. Pa Jadranko propriča, opisa,
izdiktira imena, formira i stranku nekakvoga evropskog imena, da s njom,
kobajagi, razbije HDZ.
Pobjede su, međutim, za njega već bile stvar prošlosti.
Rekoh mu u oči da neće izbjeći Hag, a mladoj Sarajki koja se zaposlila u
njegovom ministarskom kabinetu (volio bih da ovo sad pročita) toplo preporučih
da je bolje da se vrati na biro za zapošljavanje nego da joj u biografiji bude
zapisano službovanje kod takvog čovjeka.
Reče Jadranko da mu je dobra zaleđina i da lupam gluposti.
No, bi kako bi. Jadranko Prlić: 25 godina zatvora, kriv i prekriv, kolovođa
združenog zločinačkog poduhvata.
Jadranka Prlića u zlo je odvela pohlepa, nemoral, bolesni
karijerizam koji ne preza ni od čega. Gazio je po leševima, samo da priđe
crvenom tuđmanskom tepihu! Sad, kad mu ga izvukoše ispod nogu, bar malo će
osjetiti kako je boljelo one kojim je njegov potpis nožem rezbaren po leđima.
(Dnevni avaz)
