Mogu li se, umjesto pasivnoga pravosuđa, glasači
obračunati sa političkim šljamom koji opet mami njihove izborne glasove
Programi nisu ono što osvaja dušu birača. Program ima i
svaka bolja veš mašina, a kamoli politička stranka. Svoje izborne odluke
građani, stoga, vagaju procjenom praktičnih učinaka, (ne)uspjeha, (ne)odgovornosti
vlasti ili čak njenoga šurovanja sa kriminalom i korupcijom.
Nova poglavlja te crne knjige ispisana su tokom posljednjeg mjeseca.
Predizborna kampanja izlila je na površinu more prljave vode. Neki ljudi i stranke
obilježeni su teških optužbama. Kad bi prilježno radili svoj posao, istražni i
pravosudni organi već ovih dana bi, prema njima, krenuli sa lisicama.
Neslavni šampioni lopovluka, na čiji račun je tokom
predizborne kampanje stiglo najviše uvjerljivih optužbi, svakako su Tihićeva i
Izetbegovićeva SDA te Dodikov SNSD. Ima tu svega, potanko opisanog i
dokumentovanog, što govori o njihovoj korumpiranosti, upletenosti u kriminal,
poreske utaje, kao i bezgranično iskorištavanje države, njenih fondova i javnih
preduzeća.
Pomenute stranke već dugo drže ključne poluge vlasti. U tome
se ponašaju krajnje osiono i lakomo, gotovo ne skrivajući svoje učešće u lopovluku
i nemoralu, na koji pravosudni sistem, očito pod njihovim nadzorom, žmuri na
oba oka.
Vrući krompir tako se, sa nepostojeće pravne države,
prebacuje u ruke građanima. Umjesto pasivnog pravosuđa, oni bi trebali biti ti
koji kažnjavaju korumpirane stranke i pojedince.
Prilika za jak „vaspitni“ šamar tu je već u nedjelju, pred
općinskim izbornim kutijama.
