Mnogi
glasači jučer su sa birališta izlazili kao u pogrebnoj povorci: pred kamerama i
mikrofonima vrtjeli su glavama, tako izražavajući svoju nevjericu u dolazak
boljih dana.
Ako
nada zaista umire posljednja, onda je ona u BiH baš na samrti. Grijeh je to
stranačkih politika koje su, svojim građanima, jednu muku, ratnu, samo
zamijenile drugom – mirnodopskom. Nekad se umiralo u hipu, od granate ili
podmuklog snajperskog hica. Danas se skapava na rate: polako, mučno, ali
neizbježno.
U
svojoj nevjerici, mnogi su pali do najnižega stadija, kada misle da bi i svaka
nova vlast bila samo kopija prethodnih neradnika, pohlepnika i sebičnjaka. U
toj svojoj malodušnosti odustali su i od posjete glasačkim mjestima.
Izbori
su, međutim, jedini način da se utječe na kvalitet vlasti. Ukoliko se
povjerenje iznova ukazuje onima koji su ga već višestruko izigravali, onda je
to - samoubistvo iz zasjede!
Još
nešto naš čovjek mora naučiti. Izbori su čin iskazivanja povjerenja. Ali, već
nakon prvih sto dana rada nove vlasti, javnost ima pravo da traži
ispostavljanje računa. Pogotovo nakon godinu ili dvije, kad se vidi da se jedno
(pred izbore) govorilo, a drugo (nakon glasanja) radilo.
Da
li će se, naprimjer, kod nas ikada desiti da grupa glasača dođe pred vrata
onome kome su jučer poklonili povjerenje i jednostavno mu kaže: Prevario si
nas, gubi se!
