Ono što mnogi danas jedu prije se može zvati splačinama za
stoku negoli hranom za čovjeka
Nekad smo se slatko smijali šaljivoj dosjetki po kojoj je
hrana najbolja - ishrana. I šta dočekasmo: da šala postane gruba zbilja. Mnogo
toga što naši savremenici danas jedu, više nalikuje splačinama za stoku negoli
ljudskom jelovniku.
Sve nam se samo kazuje na pijacama i trgovačkim policama.
Hrenovke s cjenovnim rasponom od pet do
14 maraka po kilogramu, piletina od tri do osam, junetina od pet do deset,
paradajz od pola marke do dvije - živi su dokazi da ima hrane i
"hrane". A s njom i ljudi i "ljudi".
Neki danas troše hranu koja u sebi zaista sadrži vitamine,
minerale, masnoće, proteine... Njihov džep može da podnese takve izdatke.
Drugi, pak, svoje dnevne porcije ne mjere kakvoćom nego, prosto, količinom.
Bitno je nečim napuniti stomak. A što dalje ništa kalorično ne ide u krv, to je
logična posljedica tankoga novčanika. Za toliko novca koliko mnogi imaju, može
se dobiti samo nazovihrana, prehrambena plastika!
Od oskudne trpeze do apoteke, od zdravlja do bolesti, kratki
je korak. Njega su stotine hiljada naših sugrađana već prešle, a za mnoge s tog
puta vjerovatno više nema povratka. To su živi mrtvaci, sasušeni do kosti -
bijeda koja nema ni šta da jede ni čime da se liječi.
To je naša sumorna stvarnost. Prošetajte uokolo očima i
vidjećete, na ovoj preuranjenoj hladnoći, masu oskudno odjevenog, žgoljavog
svijeta, sliku i priliku zemlje sunovraćene u bijedu. I ne zavaravajte se
činjenicom da ne ličite na njih: svaka kašika će, kako nam loše ide, uskoro
zagrebati po dnu života.
(Dnevni avaz)
(Dnevni avaz)