31. 10. 2012.

Dno života


Ono što mnogi danas jedu prije se može zvati splačinama za stoku negoli hranom za čovjeka


Nekad smo se slatko smijali šaljivoj dosjetki po kojoj je hrana najbolja - ishrana. I šta dočekasmo: da šala postane gruba zbilja. Mnogo toga što naši savremenici danas jedu, više nalikuje splačinama za stoku negoli ljudskom jelovniku.
Sve nam se samo kazuje na pijacama i trgovačkim policama. Hrenovke s cjenovnim  rasponom od pet do 14 maraka po kilogramu, piletina od tri do osam, junetina od pet do deset, paradajz od pola marke do dvije - živi su dokazi da ima hrane i "hrane". A s njom i ljudi i "ljudi".
Neki danas troše hranu koja u sebi zaista sadrži vitamine, minerale, masnoće, proteine... Njihov džep može da podnese takve izdatke. Drugi, pak, svoje dnevne porcije ne mjere kakvoćom nego, prosto, količinom. Bitno je nečim napuniti stomak. A što dalje ništa kalorično ne ide u krv, to je logična posljedica tankoga novčanika. Za toliko novca koliko mnogi imaju, može se dobiti samo nazovihrana, prehrambena plastika!
Od oskudne trpeze do apoteke, od zdravlja do bolesti, kratki je korak. Njega su stotine hiljada naših sugrađana već prešle, a za mnoge s tog puta vjerovatno više nema povratka. To su živi mrtvaci, sasušeni do kosti - bijeda koja nema ni šta da jede ni čime da se liječi.
To je naša sumorna stvarnost. Prošetajte uokolo očima i vidjećete, na ovoj preuranjenoj hladnoći, masu oskudno odjevenog, žgoljavog svijeta, sliku i priliku zemlje sunovraćene u bijedu. I ne zavaravajte se činjenicom da ne ličite na njih: svaka kašika će, kako nam loše ide, uskoro zagrebati po dnu života.
(Dnevni avaz)

DINO „PROPJEVAO“, HOĆE LI NASTAVITI?

Gomila prljavština vlasti izbila bi na vidjelo kad bi nam Konaković povjerio sve što zna. Gdje bi bio kraj kad bi o mutnim poslovima SDA...