U ruke stranih tržišnih zavojevača na tacni su nas, za ko zna koliko eura, izručile domaće prodane duše
Jaki i gramzivi muče i tlače slabe i nemoćne. Pouka
je to iz ratne agresije na BiH, kojoj smo se, ipak, nekako oduprli. U bici za
ekonomsku nezavisnost, međutim, stojimo kudikamo lošije.
Nove metke u ovoj vrsti specijalnog rata ispalili su
hrvatski mediji, koji su plasirali laž o pljenidbi naše, tobože, pokvarene
hrane. Smisao tih „novinarskih patki“, koje se često ponavljaju, u odvraćanju je
tamošnjih potrošača od robe iz naše zemlje.
Drugi cilj je stvaranje terena za prodor njihovih
proizvoda u BiH. Izmišljotina o salmoneli i drugim gadostima u našem mlijeku i
mesu, sračunata je da nas, od domaće, okrene stranoj hrani koje su, inače,
prepuni rafovi ovdašnjih trgovačkih centara.
Prve ubilačke metke ove vrste, nažalost, sami smo u
sebe ispalili. Netom po uspostavi mira, naše je tržište preplavljeno uvoznom
robom, uglavnom iz Slovenije i najbližeg komšiluka. Tome su, a ko drugi,
kumovale naše vlasti. Za ko zna koliko eura, oni su vlastitu zemlju predali u
ruke ekonomskih porobljivača. Umjesto domaće, kao medvjede su zaštitili strane
proizvođače.
Vodom, naprimjer, možemo napojiti čitav Balkan. Mesom
peradi možemo nahraniti pola bivše Jugoslavije. Svašta mi možemo, da nije prodanih
političkih duša. Uostalom, desetine puta ovaj list upirao je u Nedžada Brankovića
i slične ministre i premijere koji su nas, za svoj groš, sistematski gurali u strano
ekonomsko ropstvo.
Nama jad, njima slad – prisjeo im, dabogda!
(Dnevni avaz)
(Dnevni avaz)
