Ponašanje SDA u „slučaju Lagumdžija", koji
Tihić koristi za ulizivanje Dodiku, primjer je za svjetski udžbenik političkog
kurvanja i nepoštenja
Naša politika priča je nikad dovoljno ispričana.
Svako malo uvjeravamo se kako i od najgorega može biti gore, od podmukloga
podlije, od prljavoga još prljavije.
Slučaj "Lagumdžija", o kojem će svoju
riječ 23. oktobra konačno kazati i Predstavnički dom Parlamenta BiH, primjer je
za svjetski udžbenik političkog kurvanja i nepoštenja.
Riječ je, da podsjetimo, o inicijativi Dodikove
stranke da se Zlatko Lagumdžija razriješi funkcije ministra vanjskih poslova
BiH. SNSD mu zamjera da se, kobajagi, neustavno ponio u tzv. sirijskom slučaju,
kada je dao nalog našem predstavniku u Ujedinjenim narodima za usvajanje
rezolucije o stanju u ovoj bliskoistočnoj zemlji.
Za svoj kazneni pohod Dodik je pridobio i važnoga
saveznika - SDA. Tihić i njegovi ljudi mašu najavom da će na sjednici podići
ruku za Lagumdžijino deložiranje.
Ukoliko to zaista učine, tada će to postati
politička gadost godine, ako ne i decenije. SDA bi time glasala za kaznu
čovjeka koji je u ovom slučaju apsolutno nedužan, što je upravo čelnicima te
stranke bolje poznato nego ikome drugome. Ako u našem glasu za usvajanje
sirijske rezolucije uopće ima mjesta za raspravu o grijehu ili neustavnom
ponašanju, za koje se tereti Lagumdžija, onda krivica stanuje u zdanju pokraj
onoga u kojem sjedi šef diplomatije: u zgradi Predsjedništva BiH. Još tačnije:
u kabinetu Bakira Izetbegovića!
Zlatko Lagumdžija postupio je, onako kako je uradio,
po izričitom nalogu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, inače potpredsjednika
SDA, time odgovorno poštujući hijerarhiju i tehniku odlučivanja o krupnim
vanjskopolitičkim temama. Da je, kojim slučajem, odmahnuo rukom na
Izetbegovićev nalog, tada bi se Lagumdžija sukobio s Ustavom. Tada bi mogao
biti i postavljen, kao meta, na političko strelište na koje je sada izvješen.
Nakon tromjesečnog razmatranja ovoga slučaja, sad je
ipak stavljena ključna tačka. Stigla je, za mnoge neočekivano, od člana
Predsjedništva BiH Željka Komšića.
Iako je u svom opširnom televizijskom nastupu
pokazao koliko je ljut na nekadašnjeg prijatelja i partijskoga vođu, Komšić je
sačuvao obraz i otvoreno priznao da Lagumdžija, u svojstvu šefa diplomatije,
nikad nije kročio mimo Ustava.
Odgovarajući na pitanje o slučaju sirijske
rezolucije, on je kategorički potvrdio da iza svega stoji Bakir Izetbegović. On
je, kako kaže Komšić, izbjegao konsultaciju s njim i sa trećim članom
Predsjedništva Nebojšom Radmanovićem, da bi potom dao ovaj nalog Lagumdžiji i,
na kraju, od svega oprao ruke. Štaviše, kroz svoju stranku, Izetbegović je
pokrenuo i hajku na čovjeka koji je izvršio njegovu predsjedničku zapovijed!
Bestidno ponašanje SDA u slučaju Lagumdžija dovoljno
govori o bijedi političkog i ljudskog morala koji vlada u toj stranci. Obraz je
nešto što kod njih ne igra nikakvu ulogu.
Ako je tako, opravdano se upitati na šta je sve
Tihićeva stranka još spremna samo da bi se održala u leglu vlasti? Svoj glas za
smjenu Lagumdžije, bez sumnje, oni su obećali kako bi se umilili Miloradu
Dodiku, koji zapjenjeno prijeti šefu SDP-a. Zbog toga se, naravno, očekuje
kontrausluga, Dodikov revanš. Zna se i kakav: da svoju stranačku zastavu uveže
sa Tihićevom te da se tako ostvari prevaga u broju glasova potrebnih za
formiranje nove vladajuće koalicije.
Ovih dana SDA u javnosti maše s najavom da će upravo
ona biti bošnjačka stranka predstavnica u državnoj vlasti. Iako za to nema
ozbiljnije šanse, osim da svoje gaće zakače na štap i srpskim i hrvatskim strankama
ponude sve što ovi žele, iz tog izviruje sijaset novih problema. Dok javno
trubi o svojoj odanosti interesima države, posebice Bošnjaka, Tihićeva družina
ispod žita nutka svakojake nečasne ustupke. Za to što kupuje, ona ne pita za
cijenu.
Da li bi, stoga, bilo čudno da se srpske i hrvatske
nacionalne stranke na nešto od toga polakome te da SDA prigrle kao
najrođenijega? Lijepo je, naime, u vladajućem krugu imati onoga ko će vas
bespogovorno slušati, samo da se baškari u državnim foteljama. Možete mu
svakodnevno udarati čvoke, a da takav krotko pogne glavu, spreman da prima sve
nove i nove.
Drevna je istina da se ljudska ćud najbolje pokazuje
kad nekome u ruke dopadne vlast, pogotovo kad se ukaže prijetnja njenoga
gubljenja. SDA nije ni prva ni posljednja u svijetu nemoralne politike koja je,
zarad svoga šićara, spremna na svaku gadost i sluganstvo onima koji joj udijele
djelić vladarske krune.
Ove okolnosti trenutno su velika opasnost za
daljnji, nepovoljni razvoj političkoga procesa u Bosni i Hercegovini. Sa
strankom koja je, ulizujući se Dodiku i društvu, spremna i na mnogo sramnije
stvari od lažnoga svjedočenja protiv Zlatka Lagumdžije, Bošnjaci u državnom
vrhu ne bi imali predstavnike, nego beskičmenjake.
(Dnevni avaz)
(Dnevni avaz)
