Većina federalnih poslanika, ako ima i trun obraza, neće se ni javiti za riječ
u raspravi o zapošljavanju i nepotizmu
U
socijalističkoj eri govorilo se da je čovjek bez stana – čovjek bez duše. U
međuvremenu su se kriteriji još snizili. Čovjeku je duša puna već kad ima
zaposlenje i kakvu-takvu plaću.
Čovjek
bez posla danas je u BiH čovjek bez budućnosti. Živ, a mrtav, svega željan i
ničega sit. Zapravo je jedino sit obećanja, laži, poziva na trpljenje i
strpljenje. Prevaren od vlasti, prevaren je i od dijela svojih vršnjaka koji
nekim „čudnim“ putevima brzo dolaze do toliko potrebnog uhljebljenja.
Upravo
ti „čudni“ putevi su ono što danas izbezumljuje nezaposlenog čovjeka. Svima je
vidno da propala ekonomija, kakva je naša, ne proizvodi radna mjesta. Ali, još
je vidnije da i ono malo posla što se ukazuje postaje prljavi plijen
rodbinskih, stranačkih, zavičajnih i drugih klanova. Spisak zaposlenih u većini
javnih preduzeća i državnih službi ustvari je rodoslovni kostur pojedinih
porodica, od dede do unuka. Takvima se ispod kože prepoznaje i znak stranke
kojoj pripadaju.
O sve
manjoj zaposlenosti i nepotizmu koji hara u toj oblasti uskoro će raspravljati Federalni parlament. Inicijatoru
tematske sjednice, poslaniku SBB-a Nihadu Alikadiću, osim podrške, upućujemo i
jednu molbu: da svakog diskutanta, prije no što počne svoje izlaganje, zamoli
da kaže koliko je u njegovoj familiji nezaposlenih, a koliko ima radno mjesto –
i gdje!
Ako
bude tako, biće to jedna od najkraćih sjednica Federalnog parlamenta. Većina
poslanika, ako ima i trun obraza, neće se ni javiti za riječ!
(Dnevni avaz)
