Nakon
svega što smo izgubili u dvije posljednje decenije, ne bi nas iznenadio ni
gubitak prava na izbore, koji bi nas mogao zadesiti ako Sejdić i Finci ostanu da vise u zraku
Umjesto
političara, koji BiH drže izvan svih međunarodnih demokratskih standarda, ceh
bi opet mogli da plate građani. Ko je mislio da će lideri koji se poigravaju sa
slučajem Sejdić-Finci zbog toga biti kažnjeni, prevario se. Ko se plašio da će naplata
za propuste opet udariti po džepu građana, taj bi, nažalost, mogao biti u
pravu.
Ovi
zaključci proističu iz poruka koje nam je Evropska unija u utorak uputila preko
Renca Davidija. U njima nema ni pomena o kažnjavanju nesložnih i neefikasnih
stranačkih lidera, zbog kojih sve godinama stoji u mjestu ili pada sve niže.
Štaviše, oni bi za svoj nerad mogli biti čak i nagrađeni!
To
se nameće kao mogućnost iz Davidijeve najave da bi izostanak rješenja za slučaj
„Sejdić-Finci“, do sljedećeg aprila, mogao da stopira glasanje planirano za
2014. godinu. Centralna izborna komisija u tom slučaju ne bi mogla ni da
raspiše izbore, upozorava predstavnik Evropske unije.
A
kad nema izbora, jasno je, onda nema ni pomjeranja na piramidi vlasti. U tom
slučaju mandate nastavljaju da obavljaju oni koji to i sada čine, na osnovu
izbornih rezultata iz 2010. godine.
Kad
znamo o kome ovisi epilog famoznog slučaja Sejdić-Finci (a to su SDA, SDP, SNSD
i dva HDZ-a) onda je jasno da su to upravo oni koji strepe od naredne izborne
utakmice. Oni bi zlatom platili njeno otkazivanje. U tom bi slučaju komandne
palice, bez borbe, ostale u njihovim rukama. Zato bi ono što je rekao Davidi, u
suštini, za njih moglo biti dodatni poticaj da Sejdića i Fincija vječito ostave
da vise u zraku!
Dok
ovo pišem, javnost iščekuje rezultat prognoze Dragana Čovića da bi se ove
srijede konačno moglo doći do političkog rješenja za pomenuti slučaj. Možda se
to i dogodi. Možda stranački lideri i potpišu neku izjavu ili sporazum. Ali, ne
bi bilo prvi put da to bude samo bacanje prašine u oči. U opstrukciju ogrezlim
političarima i nakon tog čina ostaje gomila načina da svoj sporazum učine
ništavnim. U parlamentarnoj proceduri, koja će slijediti ako lideri kažu svoje
„da“, sve se svakog časa može vratiti na početak.
Ovdje
su politički maniri takvi da se nikome ne može vjerovati na riječ. Naprotiv,
stalno se mora sumnjati u dobre namjere vodećih stranaka i njihovih vođa. Njima
nisu bitna rješenja; njima trebaju koske za međusobno glodanje kojim skreću
pažnju sa svog nerada i nesposobnosti.
No,
vratimo se mogućnosti da do aprila naredne godine ne dobijemo Izborni zakon u
koji će, nakon ustavne procedure, biti unešene korekcije koje je naložio
Evropski sud iz Strasbourga. Gospoda iz EU ne spadaju u klasu političkih
prevaranata i teško je očekivati da oni promijene stav koji je u utorak iznio
Davidi. A vlast se, dabome, s tim neće poigravati. Oni će konačno u nečemu
poslušati Brisel: odustaće od raspisivanja izbora. Kompletna vlast, na svim
nivoima, tako će nastaviti da radi bez ograničenja mandata.
Kraj
mandata, ustvari, trebao bi da bude trenutak u kojem će se konačno riješiti
slučaj Sejdić-Finci. Tada će se steći uslovi za održavanje izbora po evropskim
standardima. Ali, kad će do toga doći? U jalovim pričama prošle su već četiri
godine. Zašto ne bi još toliko? Ova politička garnitura, koja sada vlada Bosnom
i Hercegovinom, nikoga se ne plaši, nikoga i ništa ne uvažava.
A
ako izbora ne bude, kako će se BiH uopšte iščupati iz ralja družine koja stalno
nešto tobože radi, ali Boga moli da ništa ne uradi?
Stopiranje
izbora najviše bi pogodilo građane, kojim je to jedina prilika da mijenjaju svoje
loše vladare. Ovim bi bile pogođene i političke stranke koje sjede u drugom
redu, a koje oštre koplja za naredne izbore. No, građani, takvi kakvi jesu
(suviše mirni i trpeljivi) sami teško da mogu nešto postići. Ne mogu to ni stranke
iz političke opozicije, jer ne bi bilo načina za provjeru neke nove narodne
volje.
Jedino
što bi moglo da se učini, u slučaju stopiranja redovnih izbora, to je neka
vaninstitucionalna varijanta. U njoj bi se na istom poslu našli nezadovoljni
građani i ogorčena opozicija.
Je
li to budućnost Bosne i Hercegovine, da se vlast, umjesto preko glasačkih
kutija, postavlja nekim drugim metodama? One su vrlo neizvjesne i rizične. No,
ima li šta gore od onoga na šta nam skreće pažnju Davidi: da ova zemlja ostane
i bez prava na izbore?
Nakon
svega što su ljudi ovdje izgubili u dvije posljednje decenije, ni taj nas
gubitak ne bi nimalo iznenadio. Ovdje sve polako, ali sigurno ide – dođavola!
(Bosnia Daily)
