Zašto
bez pravnih posljedica ostaju teške optužbe koje o Dodiku i politički sponzoriranom
kriminalu ovih dana iznose razljućeni predstavnici SDS-a?
Sudbina
SDS-a i Mirka Šarovića je poznata. On gubi ministarsku poziciju, a SDS izlazi
iz vladajuće šestorke. Nepoznat je jedino rok u kojem će se ova politička
presuda realizovati.
Spor
između Dodika i Bosića federalne stranke posmatraju kao sukob u tuđoj kući, u
koji suštinski ne treba da se miješaju. Za njih je jedino važno da se održi
postojeća parlamentarna većina, u kojoj će biti jedna stranka manje, ali to
neće nimalo umanjiti sposobnost ostatka da pod rukom drži sve što želi na
državnom nivou.
Iako
nijednog trenutka nije dostizala ultimativni nivo, u zraku je stalno visila
prijetnja SNSD-a da bi oni ogli da napuste vladajuću šestorku, ukoliko njihovi
partneri iz Federacije ne bi podržali izbacivanje SDS-a iz državne koalicije. A
to bi već bio pravi politički lom. Bez SNSD-a ne bi bilo ni državne vlasti; u
blokadi bi se našli i Parlament i Vlada.
Dakle,
nema nikakve dileme oko toga kako će se okončati sukob Dodikove i Bosićeve
stranke. Ovi drugi izgubiće svoja mjesta u državnim organima vlasti.
Međutim,
SDS ne želi da ovu bitku izgubi bez ispaljenog metka. Uz pomoć SDA, koja
pokušava da pomrsi račune vladajućim strankama, oni će ovoj državi i njenim
građanima ukrasti još nešto vremena. Vlast će se, umjesto nagomilanim
problemima, baviti sama sobom.
Na
političko gubljenje vremena već smo se navikli. Politika se ovdje uglavnom bavi
izmišljanjem nevažnih poslova, kojim može uspješno da se bavi, jer u tim
poslovima značaj imaju samo riječi, a ne djela i društvene ili ekonomske
vizije, konkretni programi kojim bi se BiH izvlačila iz duboke krize.
Da
ovdje ima političke i društvene ozbiljnosti, ova dvorska spletka mogla se,
međutim, pretvoriti u motor jednog
velikog i društveno korisnog procesa. Riječ je o raščišćavanju politički
sponzoriranog kriminala koji se u ovoj zemlji odavno pretvorio u golemo brdo
smeća. Njegov smrad svuda se osjeti, ali se izvor tog smrada neprestano skriva.
Nikako da korupcija i kriminal dobiju i političku adresu sa koje se dirigiraju,
da zbog toga neko bude osuđen ili da kaznu dobiju oni koji možda lažno optužuju
pojedine stranke i ljude.
Sve
to prisutno je u bučnoj svađi između dvije vodeće srpske stranke. SDS-ova
zastupnica Aleksandra Pandurević u parlamentarni mikrofon izrekla je,
naprimjer, optužbe teške nekoliko desetina godina zatvorskih kazni za one koji
su, po njenim riječima, kreirali jedan veliki i dugotrajni lopovluk.
Radi se o
optužbi da SNSD, za potrebe svojih aktivnosti i predizbornih kampanja, već
godinama godišnje krade 8,1 miliona KM. Obavlja se to preko kupovine mazuta
koji banjalučko preduzeće „Toplana“ koristi za grijanje, a koje se nabavlja po
cijeni koja daleko nadmašuje realnu tržišnu cijenu. Navodno je upravo ministar
Šarović otkrio taj kriminal.
Njemu
se pripisuje i pokušaj da se spriječe nezakonitosti i štete sa izgradnjom hidrocentrala
na rijeci Drini, koje također režira SNSD. Oni su, po riječima vodećih ljudi
SDS-a, u to kolo upleli i Lagumdžijin SDP, kako bi „kupili“ njihovo političko
savezništvo protiv Bosićeve stranke.
Ovo
je jedna stara bosanska boljka. Ona se sastoji u tome da se u javnost iznose
optužbe i indicije za veliki, politički sponzorirani kriminal, ali da, na
kraju, sve ostaje samo na teškim riječima. Oni koji su žigosani kao lopovi ne
odlaze sa funkcija niti postaju meta pravosuđa. S druge strane, oni koji iznose
te krupne optužbe nikad nisu osuđeni zbog laži ili klevete.
Vjerovatno
će tako biti i u ovom slučaju. U Banjaluci će se i dalje ložiti Dodikov
skupocjeni mazut. Aleksandra Pandurević, koja je tu tešku optužbu izrekla u
državnom parlamentu, takođe će mirno da spava. Niko je neće pozvati na
odgovornost zbog eventualnih kleveta.
Ovo
je samo jedan u moru sličnih slučajeva za koje je javnost saznala kroz svađe svojih
političara, a koji su ostali bez pravnog epiloga. Tako će se i mazut i mutna Drina
samo pridružiti golemoj zbirci propuštenih šansi pravosudnih organa u BiH. Oni
neće ni prstom pomaći da provjere, istraže, a zatim možda i sudski procesuiraju
osumnjičene osobe i stranke.
U
nizu slabih tačaka ove zemlje, tužilaštva su, i pored svih navodnih reformi,
ostala na istom nivou kao i poslije rata. Političari uvijek nalaze način da ih
drži pod svojom kontrolom. Za to im je dovoljan taj jedini adut koji imaju: političku
moć koje se plaše čak i tužioci i sudije!
(Bosnia Daily)
