Sudski izvršitelji danas trebaju da uđu u stan Kemala Čauševića, bivšeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH, koji je uhapšen u akciji Pandora u junu 2014. Tada su još 54 osobe uhapšene po nalogu Tužilaštva BiH pod sumnjom za organizirani kriminal, pranje novca te carinske i porezne utaje.
Pljenidba imovine vršit će se u jednom od Čauševićevih stanova u Sarajevu, kako bi se naplatile odštete u dva ne mnogo značajna sudska slučaja. O onom glavnom, o stotinama miliona koji su, kako se sumnja, pod Čauševićevom kontrolom nestali iz državne kase, odavno nema ni riječi. On je na slobodu pušten u septembru 2014. godine, a ni danas nije jasno da li bivši direktor UIO ima status optuženog, svjedoka ili osumnjičenog.
Za proteklih godinu dana možda se i vodila neka detaljnija istraga protiv najveće “zvjerke” u istoriji BH korupcije. No, o njenim eventualnim rezultatima javnost nije obaviještena. Nema optužnice protiv Čauševića, a u javnost nije dospjelo niti jedno novo ime povezano sa najvećom poratnom pljačkom državne imovine. Zbog tih imena, koja se ne pominju, vjerovatno je zamrznuta i istraga protiv Čauševića, Uostalom, on je najavio, kad je uhapšen, da će “propjevati” i da će otkriti s kim je sve sarađivao u krađi stotina miliona, neki tvrde i preko milijardu konvertibilnih maraka.
Te anonimne osobe svakako su iz samog vrha sadašnje i bivše vlasti u BiH, i to uglavnom iz SDA, koja je Čauševića dugo podupirala na pomenutoj direktorskoj stolici. Stoga je “slučaj Čaušević” postao pitanje života i smrti za ovu stranku, koja vjerovatno ulaže ogromne napore da taj lopovluk zataška.
Ako pravosuđe bude radilo kao što je činilo do sada, i Čaušević i njegovi partneri, odnosno politički pokrovitelji, ostaće izvan domašaja zaslužene kazne. Šanse da epilog bude drugačiji, nažalost, nisu veće od minimalnih.
