(Uvijek će biti "naivaca" koji misle da svijet živi po pravdi i poštenju, kao i vlasti koja će demonstrirati svu svoju moć da ih ućutka i nemilosrdno izmrcvari)
Juče je u Sarajevu održano prvo javno svjedočenje uzbunjivača-prijavljivača korupcije, na kojem je troje hrabrih ljudi, Višnja Marilović, Zlatan Velagić i Danko Bogdanović, javno govorilo o svojim ličnim iskustvima sa prijavom korupcije. Oni su ukazali na to da država nedovoljno štiti takve osobe i da je nakon prijavljivanja korumpiranih osoba njihov život pretvaran u pakao.
Tokom javnog predstavljanja, koje je organizirala NGO Luna, naglašeno je da su pomenute osobe trpjele torturu ne samo od onih na čije devijantno ponašanje su ukazivale nego i od svojih kolega na poslu, koje su nastojale da ih obeshrabre.
U dva od tri pomenuta slučaja, epilog je bio u korist prijavljivača korupcije. No, cijena koju su za to platili bila je ogromna: ucjenjivanje, otpuštanje, ignorisanje od strane kolega na poslu, ugrožavanje lične bezbjednosti, podmetanja svih vrsta...
Najveći problem u otkrivanju i procesuiranju slučajeva korupcije je nedostatak svjedoka. Rijetki su oni koji hoće o tome da govore, ljudi ne žele da svjedoče ni kad državni organi uđu u trag korupciji. Pogotovo je primjetan nedostatak incijative osoba koje dolaze u dodir sa korupcijom, a od kojih se očekuje da to javno saopšte i zatraže istragu.
Nakon jučerašnjeg javnog istupa troje uzbunjivača-prijavljivača stanje će u ovoj oblasti biti još gore. Ko je čuo životne priče Višnje Marilović, Zlatana Velagića i Danka Bogdanovića, taj sigurno nije poželio da krene njihovim trnovitim putem, kao i ranije, kada su slični ljubitelji pravde i poštenja (npr. Irina Lovrić) hrabro vodili bitku sa vjetrenjačama.
Ključni problem u ovome nije nedovoljna zaštita koju država (ne)pruža takvim hrabrim osobama. One bi bile na najbolji način zaštićene, u stvari, kad bi njihove prijave bile brzo procesuirane, a inkrimirane osobe kažnjavane. Nažalost, korumpirana država postaje efikasna prema korumpiranim ljudima tek kad više nema kud, kad iscrpi sve mogućnosti da zaštiti svoje miljenike. Naime, u 90 odsto slučajeva, korumpirane osobe su visokopozicionirani pripadnici vlasti i na njih prislonjenih struktura.
Stoga je ovo samo još jedna pojava koja ljudima sugeriše staru pouku da se sa rogatim nije bosti. Ipak, kako pokazuju pomenuti primjeri, uvijek će biti "naivaca" koji misle da svijet živi po pravdi i poštenju, kao i vlasti koja će demonstrirati svu svoju moć da ih ućutka i nemilosrdno izmrcvari. Tako ti ljudi postaju žrtve vlastitog poštenja, umjesto da budu uzor javnosti i poticaj kroćenju vlasti i njenih dugoprstih pripadnika.
