(Kad dođu konkretni potezi, kao izvoz mlijeka, odjednom osjetimo da u poslovima sa EU odmah imamo više obaveza nego prava)
Na ovosedmičnoj sjednici Vijeća ministara BiH razgovarano je o takozvanoj „mliječnoj krizi“, koja je izazvala val političkih, ekonomskih i drugih javnih reakcija. Zaključeno je da se definiranje službene pozicije BiH odloži za narednu sedmicu, kada bi, 9. ili 10. septembra, trebala biti održana sjednica nadležnih institucija EU.
Podsjećamo, do problema je došlo nakon što je Hrvatska uputila žalbu na otvaranje evropskog tržišta za mlijeko iz BiH. Naši susjedi su zatražili da, prije nego počne izvoz, u našu zemlju trebala još jednom da dođe inspekcija iz Dablina (Irska).
Ovaj problem sa Hrvatskom imamo oduvijek. Ona je navikla da, nakon što je odmah nakon rata korumpirala tadašnju političku vrhušku BiH, ima razne ekonomske monopole u BiH. Navikla je da joj nekažnjeno, bez kontramjera, dopuštamo to što ona nama ne dozvoljava.
No, problem je sada znatno dublji. Ljudi u BiH naklonjeni su ideji o brzom pristupanju Evropskoj uniji. Pri tome nisu naivni da misle kako je to samo za nas dobro. No, malo ko se nadao da ćemo već na prvim koracima osjetiti da nas u EU baš i ne čekaju presretni što dolazimo. Kad dođu konkretni potezi, kao izvoz mlijeka, odjednom osjetimo da u poslovima sa EU odmah imamo više obaveza nego prava.
To možda i nije tako, ali „mliječna kriza“ navodi na takav zaključak. Zbog toga naši euroskeptici, a oni nisu malobrojni, slavodobitno govore: Eto, to je EU – slatkorječiva zavodnica koja ne ispunjava obećanja!
Značaj „mliječne krize“ ne treba nimalo potcijeniti. Njen rasplet u mnogome će utjecati na raspoloženje ne samo naše javnosti nego i vlasti BiH prema Evropskoj uniji. Zvaničnicima u Briselu vjerovatno nije nevažno da li će, i u ovoj fazi, to raspoloženje biti dobro ili loše.
Priliku da to pokažu imaće kad iduće sedmice budu odlučivali o prigovoru Hrvatske.
