22. 04. 2013.

Obamin krvavi izazov

Američki predsjednik ima takva ovlaštenja da mu se pripisuje sve što je dobro, ali se, također, prišiva i sve što je loše u njegovoj državi, poput poljuljane otpornosti na terorizam


Američki predsjednik na živim je mukama. Ekonomska kriza samo je mačiji kašalj u poređenju sa bezbjednošću, koja se njegovim građanima ponovo nametnula kao glavni kolektivni i pojedinačni problem.
Utoliko je razumljiv utisak da Barak Obama proživljava najteže dane svog drugog mandata, a možda i ukupnog dosadašnjeg boravka u Bijeloj kući. Eventualni poraz u borbi sa terorizmom, najviše bi se negativno odrazio na njegov politički konto.
Teroristi u Bostonu nisu imali osobitu veliku krvavu žetvu, ako imamo u vidu slične slučajeve, kada su smrtno stradavale desetine i stotine ljudi. Da ne govorimo o septembru 2001. kad su u Nujorku svirepom rukom masovnih ubica usmrćene hiljade ljudi. No, pokazalo se da i lonac napunjen ekserima može imati psihološko dejstvo atomske bombe.
Amerikanci se ovih dana unezvjereno okreću oko sebe, ali to ne pomaže da se iz sebe istisne  strah ili, u najmanjem, osjećaj nelagode. Njihove oči uperene su u vlast, u policijske, obavještajne, antiterostičke, prislušne i slične službe, no najviše u predsjednika Obamu. On u Americi ima takva ovlaštenja da mu se, s pravom, pripisuje sve što je dobro, ali se, također, prišiva i sve što je loše.
Barak Obama smirenom analizom traži odgovor. Nije potrčao da događaj u Bostonu odmah okarakteriše kao terorizam, nije ni vrisnuo gromoglasno kao Buš (Bush) 2001. godine, a po glavi mu se ne motaju ni planovi o nekoj velikoj odmazdi. Kako se čini, u Bijeloj kući i oko nje vrlo trezveno se razmatraju razni profili mogućih počinilaca, od terorista do umobolnika.
Budala i krivih drva nikad nije manjkalo. Na mahnite izljeve mentalno nestabilnih osoba u prvi mah se sumnjalo i u Bostonu, Za takve Obama traži lijek u strožijim propisima za kupovinu i držanje oružja. No, za terorizam, ako je on u pitanju, lijeka još nema. Ustostručeni su izdaci za bezbjednost, ali nema ni u čitavom svijetu toliko skenera da bi se pod pratnjom držali milioni ljudi koji prijete da postanu razorne bombe.
Svakako da treba osuditi, ali nikako ne izgubiti iz vida ni znakovitu brojnost izljeva radosti širom svijeta zbog nesreće koja je zadesila Amerikance. I na našim internetskim portalima javilo se par zlobnika, koji priželjkuju još više američke krvi, makar i dječije, nevine.
Na tom tragu, američki predsjednik može se, također, približiti određenim novim spoznajama. Jedna od njih je da znak za globalni vrisak protiv terorizma ne treba stizati samo kad stradavaju ljudi iz SAD i drugih zapadnih zemalja. Pa, u Iraku dnevno u prosjeku bombaši-saoubice i drugi teroristi uzimaju desetine ljudskih života.
O njima, svima skupa, svijet i Amerika u posljednjih godinu dana govorili su i medijski izvještavali manje nego za samo jedan dan u kojem je počinjeno bostonsko zlodjelo. Krv je krv, nevini ljudi su nevini ljudi, bez obzira koje pasoše imaju. Stoga borba protiv terorizma i sličnoga bezumlja mora biti veliki globalni projekat, u jednakom interesu i za Amerikance i za sve žitelje današnjega svijeta.
(Dnevni avaz)

DINO „PROPJEVAO“, HOĆE LI NASTAVITI?

Gomila prljavština vlasti izbila bi na vidjelo kad bi nam Konaković povjerio sve što zna. Gdje bi bio kraj kad bi o mutnim poslovima SDA...