Američki predsjednik na živim je mukama. Ekonomska kriza
samo je mačiji kašalj u poređenju sa bezbjednošću, koja se njegovim građanima
ponovo nametnula kao glavni kolektivni i pojedinačni problem.
Utoliko je razumljiv utisak da Barak Obama proživljava
najteže dane svog drugog mandata, a možda i ukupnog dosadašnjeg boravka u Bijeloj
kući. Eventualni poraz u borbi sa terorizmom, najviše bi se negativno odrazio
na njegov politički konto.
Teroristi u Bostonu nisu imali osobitu veliku krvavu žetvu,
ako imamo u vidu slične slučajeve, kada su smrtno stradavale desetine i stotine
ljudi. Da ne govorimo o septembru 2001. kad su u Nujorku svirepom rukom
masovnih ubica usmrćene hiljade ljudi. No, pokazalo se da i lonac napunjen
ekserima može imati psihološko dejstvo atomske bombe.
Amerikanci se ovih dana unezvjereno okreću oko sebe, ali to
ne pomaže da se iz sebe istisne strah
ili, u najmanjem, osjećaj nelagode. Njihove oči uperene su u vlast, u
policijske, obavještajne, antiterostičke, prislušne i slične službe, no najviše
u predsjednika Obamu. On u Americi ima takva ovlaštenja da mu se, s pravom,
pripisuje sve što je dobro, ali se, također, prišiva i sve što je loše.
Barak Obama smirenom analizom traži odgovor. Nije potrčao da
događaj u Bostonu odmah okarakteriše kao terorizam, nije ni vrisnuo gromoglasno
kao Buš (Bush) 2001. godine, a po glavi mu se ne motaju ni planovi o nekoj
velikoj odmazdi. Kako se čini, u Bijeloj kući i oko nje vrlo trezveno se
razmatraju razni profili mogućih počinilaca, od terorista do umobolnika.
Budala i krivih drva nikad nije manjkalo. Na mahnite izljeve
mentalno nestabilnih osoba u prvi mah se sumnjalo i u Bostonu, Za takve Obama traži
lijek u strožijim propisima za kupovinu i držanje oružja. No, za terorizam, ako
je on u pitanju, lijeka još nema. Ustostručeni su izdaci za bezbjednost, ali
nema ni u čitavom svijetu toliko skenera da bi se pod pratnjom držali milioni
ljudi koji prijete da postanu razorne bombe.
Svakako da treba osuditi, ali nikako ne izgubiti iz vida ni znakovitu brojnost izljeva radosti širom svijeta zbog nesreće koja je zadesila Amerikance. I na
našim internetskim portalima javilo se par zlobnika, koji priželjkuju još više američke krvi, makar i dječije, nevine.
Na tom tragu, američki predsjednik može se, također,
približiti određenim novim spoznajama. Jedna od njih je da znak za globalni
vrisak protiv terorizma ne treba stizati samo kad stradavaju ljudi iz SAD i
drugih zapadnih zemalja. Pa, u Iraku dnevno u prosjeku bombaši-saoubice i drugi
teroristi uzimaju desetine ljudskih života.
O njima, svima skupa, svijet i Amerika u posljednjih godinu
dana govorili su i medijski izvještavali manje nego za samo jedan dan u kojem
je počinjeno bostonsko zlodjelo. Krv je krv, nevini ljudi su nevini ljudi, bez
obzira koje pasoše imaju. Stoga borba protiv terorizma i sličnoga bezumlja mora
biti veliki globalni projekat, u jednakom interesu i za Amerikance i za sve
žitelje današnjega svijeta.
(Dnevni avaz)
