Valjda nema čovjeka u BiH koji nije
čuo za Sejdića i Fincija. Ta dva prezimena postala su simbol svih neuspjeha naše
jalove politike.
Očekivalo se da će crta biti podvučena
11. aprila, do termina koji je Brisel odredio za konačni stranački dogovor. No,
evo roka pred vratima, a dogovoru ni traga. Umjesto po obećanu odluku, briselske
diplomate danas stižu na još jednu čašicu razgovora. Pri tome ne mašu topuzinama niti se razmeću prijetećim
riječima.
Da Evropa ima živce kao konopce
pokazuje i njen odnos prema kosovskoj krizi. Srbija je, po isteku briselskoga
roka, odbila ponuđene uslove. Munje i gromovi ipak su ostali u fišeklijama.
Zavađene komšije Brisel ponovo očekuje za pregovaračkim stolom.
U toleriranju probijenih rokova svojim
starim balkanskim pacijentima poneko vidi slabost evropske diplomatije. Kakve li
zablude! Kao da Evropi gori pod nogama, a ne nama, pa da vrište i da se sekiraju.
Pred njima je svo vrijeme svijeta; mi smo zemlja u teškoj docnji.
Kad se osvrnemo na sve ove godine u
kojim, kobajagi, putujemo ka Briselu, vidimo da to više liči na hod u mjestu
nego na stvarno kretanje. Vidimo, također, da Evropska unija nijednoga trena
nije uvećavala cijenu, čak je i snižavala neke svoje standarde. Bila je i
strpljiva i dobronamjerna.
A mi? Od sramote bismo se trebali
pokriti ćebetom preko glave. Mi nismo u stanju da preskočimo ni najnižu letvicu,
poput one postavljene u slučaju „Sejdić – Finci“. Dobro je, stoga, da nam se
Evropa u lice ne smije. Njen smo podsmijeh debelo zaslužili.
(Dnevni avaz)
