Danas će u Mostaru dobro ići i trgovinama i kafanama. Budžetski korisnici dobit će plaće koje mjesecima čekaju kao zapete puške.
Sumnjam da će iko ko danas u gradu na Neretvi primi svoju zaradu i pomisliti na silnu svađu koja se oko toga zapodjenula. Ljudima je potpuno svejedno što je gradonačelnik Bešlić svojevoljno proglasio ovogodišnji gradski budžet.
Mostarskim vatrogascima, komunalcima, vaspitačicama u vrtićima i drugim budžetskim ovisnicima na jedno uho ulaze, a na drugo izlaze primjedbe koje na Bešlićev račun dolaze od konkurentskih stranaka. Ne zanima ih ni famozni OHR, na čije očitovanje se čekalo tri dana i koji je, na kraju, progutao knedlu i dopustio da ljudi prime plaće.
Pitanje je, zaista, zašto je OHR čekao i ta tri dana, kad je upravo visoki predstavnik, prije tri godine, učinio isto što je sada uradio Bešlić. Tada je, naime, Valentin Incko (Inzko) svojom odlukom nametnuo gradski budžet, oko kojeg zavađene stranke nikako nisu mogle da se slože.
Oči su nam svakodnevno uprte u politiku. Ona vedri i oblači, od nje mnogima, eto, ovisi i plaćanje posla koji rade. Mostarci to dobro znaju. No, kako li je tek stotinama hiljada drugih Bosanaca i Hercegovaca, onima koji uopće ne rade, pa samim tim i ne zarađuju. Ko će njima pomoći da svoj pasji život pretvore u ljudski?
Vlast poput mostarske, koja ne zna ljudski da gazduje ni budžetskim novcem, koji joj, maltene, pada s neba, nije bogomolja od koje se dobru nadati.
(Dnevni avaz)
