Kažu
da u svakome zlu ima makar zrno dobroga. Ako je tako, onda ni stopiranje finansijske infuzije MMF-a nije
smak svijeta. Bar smo shvatili da je Bosna i Hercegovina jedinstvena država.
Jedni bez drugih ne možemo, makar se to nazivalo i zajedničkim okovima, ako već
ne može prijateljskim zagrljajem.
U
svakom slučaju, odzvonilo je zluradom principu „da komšiji crkne krava“, po
kojem živimo već dvije decenije. Crkne li njihova, od iste će boljke,
nedostatka sijena, skapati i naša. Ispaštaćemo zajedno, bez obzira na
entitetsko porijeklo krivice.
Kad
nismo mogli milom, sami od sebe, do ove velike istine dolazimo barem izvanjskom
silom. Uskraćivanjem sljedeće kreditne tranše, MMF će u entitetskim budžetima
stvoriti ogromnu rupu od tri stotine miliona konvertibilnih maraka.
Milorad
Dodik je, doduše, i u ovoj tragediji pokušao ušićariti malo političkoga
veselja. Činjenicu da je kreditnu čašu prelila federalna vlast, dočekao je
novim pokličem o neodrživosti bh. države. No, niti su se na to mnogo obrecnuli
političari drugačijega mišljenja, niti su žmarci nacionalnoga ushićenja podišli
njegove entitetske podanike.
Besparica,
jednostavno, postaje zajednička briga i problem svih problema. Već se mogu
zamisliti kolone policajaca, prosvjetara, medicinara, penzionera... kako
bijesno urliču pred palatama vlasti.
Oni
su, zbog svojih nedaća, i dosad grlato protestirali. Kako li će tek sad, kad su
shvatili da oni koji nas vode nisu u stanju da ispune ni obični kreditni
formular?
(Dnevni avaz)
