20. 06. 2017.

KOM CARSTVU ĆE SE BOSNA PRIVOLJETI?

Federalna vlast gotovo bez razmišljanja bi potpisala NATO pristupnicu, međutim, Republika Srpska radije bi nešto drugo - približavanje ruskom vojnom i političkom bloku




PIŠE: VLASTIMIR MIJOVIĆ

Nakon podužeg zastoja, u sjedištu NATO saveza u Biselu ponovo je “bosanski dan”. Delegacija BiH, predvođena predsjedavajućim Predsjedništva BiH Mladenom Ivanićem, danas održava sastanak sa zamjenicom generalnog sekretara NATO-a Rose Gottemoeller. Naša delegacija broji čak deset članova. Uz Ivanića, tu su i savjetnici Izetbegovića i Čovića te državni premijer Denis Zvizdić.

Dabome da ćemo nakon razgovora u sjedištu najmoćnije svjetske vojne sile dobiti neko šturo saopštenje iz kojeg nećemo saznati gotovo ništa, čak ni sve tačke dnevnog reda današnjeg sastanka. A biće govora, sigurno, o jako važnim pitanjima, prije svega onom ključnom - učlanjivanju Bosne i Hercegovine u ovu vojno-političku organizaciju.

Što se toga tiče, prije desetak godina sve je izgledalo drugačije. Činilo se da je samo pitanje vremena kad će BiH stupiti u NATO, da se tome ništa ne može ispriječiti na put. U međuvremenu se, međutim, mnogo toga promijenilo, čak toliko da više nije sigurno ni to da BiH uopšte želi da se učlani u alijansu.

Od građana ova odluka ne ovisi mnogo, ali je ipak indikativno da, recimo, samo 18 posto Srba - prema posljednjem istraživanju javnog mnjenja - želi da živi u zemlji koja će biti pod NATO kišobranom. Obzirom na način odlučivanja u BiH, prevagu ne može odnijeti ni to da oko 90 odsto Bošnjaka i Hrvata žele da vide svoju zemlju u tom društvu.

Jednako su, što je puno važnije, podijeljeni i političari. Federalna vlast gotovo bez razmišljanja bi potpisala pristupnicu, međutim, Republika Srpska radije bi nešto drugo - približavanje ruskom vojnom i političkom bloku.

Takvo njihovo raspoloženje i politički ciljevi direktna su posljedica spoljnopolitičkog kursa Srbije koja pokušava da sjedi na dvije stolice. Ona drži otvorenom varijantu pristupanja NATO-u, premda njeni konkretni potezi govore o znatno većoj zainteresovanosti za ruski vojni kišobran. Najbolje o tome svjedoči dramatičan porast u nabavkama ruskog oružja za potrebe srbijanske vojske, sve do najmodernijih letjelica tipa MIG, koje uskoro treba da stignu na srpski komad neba.

Zašto nam je važno šta o NATO-u misli Beograd? Zato što smo mi, u ovom domenu, njeni nemoćni taoci. Posljednje što bi moglo da se desi to je da, recimo, srpski narod bude podijeljen u dva međunarodna vojna tabora. I Srbija i RS će, gotovo sigurno, biti u jednom bloku, ovom ili onom. A odluka o tome biće donešena u Beogradu. Prije toga, svoju odluku BiH neće donijeti.

Ukoliko se Srbija opredijeli za NATO, put u isto društvo za BiH bi bio bezbolan i brz. U suprotnom, to bi se izvrgnulo u još jedan kamen nacionalnog spoticanja u našoj zemlji, jer bi RS činila dve da onemogući eventualni ulazak Bosne i Hercegovine u suprotni tabor.

Mira bi bilo i u slučaju da se Srbija veže uz Moskvu, a da istim putem krene i BiH. No, ko u to vjeruje? Šanse su minimalne da bošnjačka i hrvatska politika podupru orijentaciju BiH prema Rusiji. Bakir Izetbegović, doduše, nije više tako izričit u odbojnosti prema istočnom, pravoslavnom divu. Nedavno je dao iznenađujuću izjavu kojom je utjecaj Moskve u BiH čak ocijenio pozitivnim.

Vjerovatno je to motivisano instrukcijom koju je Izetbegović dobio od svog prijatelja i mentora, turskog predsjednika Erdogana, koji u posljednjih godinu-dvije gradi vrlo bliske odnose sa Putinom. Ako je bošnjačko strateško opredjeljenje na Tursku, onda je i na njene najbliže partnere, zarn ne? A u ovom času se čini da su Erdoganu Putin i Rusija draži od Trumpa i Amerike.

Kako bilo, NATO na našem nebu nije više jedini poželjni i mogući kišobran. Njegova snaga i poželjnost su, doduše, i dalje u prednosti nad drugima, koji u svoju sferu utjecaja žele da uvrste i nas. Stoga vjerujem da je upravo ova tema, dakle svojevrsno hlađenje BiH prema NATO savezu, glavna tačka dnevnog reda današnjeg sastanka u Briselu.

Bilo bi dobro da saznamo šta se i kako o tome govorilo. No, takvi su to poslovi da se toj vrsti političke transparentnosti ne možemo nadati. Ali ćemo zato u vremenu koje je pred nama, neposrednim putem, ipak saznati da li se, šta i kako eventualno mijenja u našoj donedavno neupitnoj upućenosti na NATO savezništvo.

DINO „PROPJEVAO“, HOĆE LI NASTAVITI?

Gomila prljavština vlasti izbila bi na vidjelo kad bi nam Konaković povjerio sve što zna. Gdje bi bio kraj kad bi o mutnim poslovima SDA...