Je li Katar olako optužen za finansiranje terorizma i hoće li nove mjere Amerike i Velike Britanije udariti po ljudskim pravima i slobodama?
PIŠE: VLASTIMIR MIJOVIĆ
Riječi iz naslova pripadaju britanskoj premijerki Terezi Mej, koja je, dosad najodlučnije, najavila bespoštednu borbu protiv terorizma.
Odmah joj se, naravno, pridružio i ratoborni američki predsjednik Tramp, koji je u opticaj ponovo ubacio svoju ideju za zabranu ulaska u SAD građana iz sedam musimanskih, arapskih zemalja. Uz to je najavio dalje pooštravanje ionako rasplamsale borbe za suzbijanje terorizma.
Pomenute velike sile odavno protiv terorizma preduzimaju maksimalne mjere, počesto ne razmišljajući o njihovoj (ne)zakonitosti. U te kampanje uključena je masa uniformisanih i civilnih pripadnika službi bezbjednosti, kojih je već toliko da ih, vjerovatno, nije potrebno povećavati. Maksimalne su, u dosadašnjoj istoriji neviđene i slobode sigurnosnih službi da ljude kontrolišu i da uslovljavaju ili ograničavaju njihovo kretanje, posebno u javnom saobraćaju i na velikim okupljanjima, poput utakmica i muzičkih koncerata.
Ako to znamo, upitno je u čemu se postojeće mjere još mogu pojačati, a da borba protiv terorizma ostane u okvirima zakona, da to bude stvarna borba, a ne svojevrsna hajka u kojoj će cilj da opravdava sva primijenjena sredstva.
Možda smo u nedjelju i ponedjeljak dobili naznake tog novog pravca i obrise mjera koje će se preduzimati u osujećivanju terorističke opasnosti. Prvo je Tereza Mej poručila “da vlasti trebaju sprovesti još oštrije mjere”, najavljujući da će njena vlada morati da sprovede teške, a - kako se izrazila - vjerojatno i omalovažavajuće razgovore u vezi širenja ekstremizma. Sutradan je već uslijedila jedna bombastična mjera - izolovanje Katara, pod optužbom da ova bogata zalivska zemlja finansijski potpomaže terorizam!
Odluku su donijeli su katarski susjedi: Saudijska Arabija, Bahrein, Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati. U tren oka je povučeno njihovo diplomatsko osoblje iz Dohe, a odmah im se, sa konkretnom mjerom izolacije, pridružila i vodeća avio-kompanija iz tog regiona.
Obzirom na utjecaj koji u pomenutom dijelu svijeta imaju London i Vašington, ovu mjeru ipak treba pripisati SAD i Velikoj Britaniji. Oni su na kažnjavanje Katara potakli njihove arapske susjede. Sačekaćemo da vidimo do koje mjere će ići ovo označavanje Katara pomoćnikom i finansijerom terorizma. U svakom slučaju, on postaje “nepoželjna zemlja”, a njegovi građani - sumnjivci!
Direktive o novom ponašanju prema Kataru brzo će stići i do nas, s obzirom na dolaske i sadašnje prisustvo nemalog broja stanovnika te zemlje u Bosni i Hercegovini. Banke, i kod nas i u svijetu, pod tri povećala će staviti sve transakcije s pomenutom državom, a očekuje se da teška optužba koja je izrečena dobije i konkretne argumente za nju. Valjda tako rigorozan zaključak o finansiranju terorizma nije donešen bez opipljivih dokaza o sumnjivim uplatama i isplatama.
Ne bi bilo dobro da je ova odluka donesena “od čibuka”, bez valjane dokumentacije, iako ne bi začudilo da i toga bude. Jer, terorizam treba sasijeći, a u sličnim velikim bitkama često se unaprijed kalkuliše i mogućnost greške. Nije još zaboravljeno, na primjer, da je američka invazija na Irak svojedobno izvedena na osnovu netačnih podataka o atomskom i biloškom iračkom oružju.
Još veći rizik od greške viri iz najave britanske premijerke da će njena vlada pokrenuti neke “omalovažavajuće razgovore” usmjerene na suzbijanje terorizma. Moguće da se to odnosi i na razgovore sa predstavnicima nekih “sumnjivih zemalja”, no - prava meta su vjerovatno građani zapadnih zemalja koji vuku arapsko porijeklo i ispovijedaju islam.
I dosad su u istragama nakon terorističkih zločina nad civilima, poput nedavnih u Mančesteru i Londonu, organi sigurnosti preširoko zamahivali. Većina sumnjičenih i hapšenih brzo je oslobađana optužbi. Na “informativne razgovore” u policiju su pozivani mnogi koji luk nisu ni jeli niti su ga mirisali.
Sad bi, ako dobro tumačim riječi Tereze Mej, krug sumnivaca mogao da bude i proširen. Što je još važnije, ne samo nakon terorističkih napada, nego i ranije, preventivno. A sve to, ako zakon ne bude strogo poštovan, može da se pretvori u hajku te da život mase stanovnika Zapada, onih koji vuku porijeklo iz islamskih zemalja, bude pretvoren u svakodnevno dokazivanje nevinosti.
Hoće li pooštrene mjere protiv terorizma izbjeći tu vrstu opasnosti? Može li se, sa prljavom vodom, iz kade istresti i čisto dijete?
Terorizam mora biti obuzdan. Ljudska, vjerska i nacionalna prava ne smiju u toj borbi biti pojeftinjena. Lako za reći i napisati, teško za očekivati!?
