Visočki darovatelji su ostali anonimni, kao i iznosi koje su poplaćali. No, ostala je velika i topla priča
PIŠE: VLASTIMIR MIJOVIĆ
Sirotinje je uvijek bilo i nikad je neće manjkati. Uvijek je bilo i milosrdnih ljudi, i njih će biti u svakom vremenu. Nevolja je, međutim, obično u nesrazmjeri prvih i drugih. Uvijek je puno onih koji se s mukom održavaju u životu, manje je osjetljivih duša koje su spremne da, pomažući drugima, sebi otkinu nešto od novčanika.
Na razne načine milosrđe se i kod nas ukorijenilo. No, pažnju javnosti privukao je ovih dana jedan posve originalan gest, za kakav dosad nismo čuli. Dogodilo se to u Visokom, zapravo u nekoliko okolnih naselja. Jedan mlađi čovjek i jedna djevojka zaredali su po prodavnicama koje sirotinji prodaju robu na priček, odnosno veresiju, i poplaćali račune njihovih dužnika, svih redom, ne raspitujući se u kakvoj je ko materijalnoj situaciji.
Prvo je mladić obišao prodavnice, utvrdio broj dužnika i iznose, a potom je stizala djevojka koja je gotovinom sve to poplaćala. Ni jedno ni drugo nisu otkrivali ni ko su ni odakle su ni zašto to čine. A prodavcima je bila svejedno: bitno je da su računi podmireni. I čudili su se tom gestu i radovali. Možemo misliti kolika je bila radost onih čiji dugovi su na ovaj način podmireni!
Pričalo je Visoko o ovome danima, sve dok vijest nije otišla dalje. Saznala je za ovo cijela Bosna i Hercegovina, vijest je otišla i u strane medije: nešto slično nigdje se ne dešava svakog dana.
Darovatelji su ostali anonimni, kao i iznosi koje su poplaćali. No, ostala je velika i topla priča, nešto što bi moglo postati primjer za druge koji imaju makar jednu marku kojom mogu pomoći ljudima u nevolji.
Naši ljudi nisu tvrdog srca. Nisu se profesionalni bjelosvjetski prosjaci bez razloga sjatili baš u ovu zemlju u kojoj dnevno uberu, uglavnom na ulici, ogroman novac. Pokretane su ovdje i brojne akcije prikupljanja novčane pomoći za razne vrste teških bolesnika, poznatih i nepoznatih, uglavnom djece. Valjda nema nijedne humanitarne akcije u kojoj nije izmiren iznos potreban za nečije liječenje u inostranstvu.
Svoje značajne priloge davali su pojedinci, ali i preduzeća. Neka od njih u svom poslovanju imaju i redovnu godišnju stavku za ovu namjenu. Za neke znamo, jer su dopustili da javnost sazna za njihove donacije. No, mnogi ćute, ne želeći nikakvu javnu zadovoljštinu za svoju humanost.
Tako je i sa poznatim ličnostima: znamo za neke poznate osobe iz sporta i estrade, koje ne propuštaju nijednu akciju prikupljanja pomoći, a da ne daju svoj doprinos, izdašne iznose koji obično imaju puno nula. No, iste svoje geste neke druge poznate ličnosti ne žele javno da ističu, pa za njih ne znaju ni javnost ni oni koji su primili pomoć.
Svejedno, kapu treba skinuti i jednima i drugima. Mnoga srca brže su zakucala u času kad im je stigla pomoć od znanih i neznanih. Oko srca je, s razlogom, toplo bilo i onima koji su pomagali nevoljnicima: tuđa radost grije i vlastitu dušu.
Milosrđe je vrlina sa etičkim i vjerskim korijenima. Svako iole uređeno društvo propagira i ohrabruje pomaganje drugima, onima koji su u slabijem, podređenom položaju, pogotovo ako nisu u stanju da obezbijede život dostojan čovjeka. Sve ovdje prisutne religije takođe mnogo drže do milosrdnog karaktera svojih pripadnika. Vjerske zajednice često prednjače u organizaciji i prikupljanju pomoći. Tu su i humanitarne nevladine organizacije, koje postoje samo zato da bi nevoljnicima svih vrsta priskakale u pomoć.
No, slučaj iz Visokog kazuje da postoje i mladi ljudi osjetljivog srca, spremni da za druge odvoje nešto od sebe. Za posebnu je pohvalu njihovo odbacivanje zahvalnosti: što su od srca dali, njihovo srce će im to “vratiti”.
Bilo, dakle, u Visokom. Vjerovatno je slično bivalo i drugdje, ali nije doprlo do medija i javnosti. A biće, valjda, i ubuduće - još više i još češće!
