(30. 12. 2015.) U poređenju sa onim što obećavaju i najavljuju Izetbegović i Radončić, i ono (možda puno) što nova vlast ostvari u narednoj godini, može da izgleda sitno prema onome čime nam sada pune uši
Što su obećanja veća, čini mi se da ljudi u njih sve manje vjeruju. Većina onoga što govore Fahrudin i Bakir, gotovo da se može porediti sa dosad najvećim praznim obećanjem u istoriji ove zemlje. Mislim, naravno, na čuvene “prognoze”, izrečene prilikom osamostaljivanja BiH, da će Bošnjaci nakon toga “jesti zlatnim kašikama”.
Fahrudin Radončić pokazuje da je potpuno svjestan u kakvom stanju je zemlja u kojoj on i njegova stranka postaju dio vlasti. Po ko zna koji put, i ove sedmice je javnosti iznio neumoljive činjenice.
“Mi smo, prema podacima UN-a, među 20 najsiromašnijih zemalja svijeta. U BiH 700.000 ljudi živi na ivici siromaštva, a svaki šesti stanovnik maltene je gladan. U teškoj ekonomskoj situaciji nalazi se 20 posto stanovništva, a prema istraživanja EUROSTAT-a, o stvarnoj potrošnji kojom se mjeri blagostanje, mi smo najsiromašnija zemlja u Evropi” - rekao je Radončić.
On je naveo podatke da je BiH dužna skoro 12 milijardi KM, od toga unutar zemlje 3,3, a da je naš svaki građanin zadužen sa 3.000 KM. Gotovo osam milijardi KM stanovništvo je dužno bankama, a u ovom trenutku 70.000 računa naših kompanija je blokirano.
Predsjednik SBB-a ipak je optimista. Ususret Novoj godini, Radončić samouvjereno poručuje: Koalicija SBB i SDA će omogućiti da BiH iduće godine bude najveće gradilište!
Bakir Izetbegović je umjereniji, ali i on već dva mjeseca odiše velikim optimizmom. On već vidi neke rezultate i kaže da je “BiH pokrenuta iz višegodišnjeg reformskog zastoja, da su zabilježeni jasni znakovi ekonomskog oporavka i razvoja”.
Ni 100.000 novih radnih mjesta u ovom mandatu nije nedostižan cilj, procjenjuje šef SDA, stalno prinuđen da to svoje predizborno obećanje, zbog kojeg je često ismijavan, dokazuje provjerljivim ciframa. Javnost, ipak, ne zaboravlja da je, čim je izabran, Izetbegović krivotvorio vlastite riječi. On je pred izbore tih 100 hiljada novih radnih mjesta obećao već za prvu mandatnu godinu. Čim je dobio potrebne glasove, pretvorio je to u obećanje koje će ispuniti za 48 mjeseci. Stoga se javnost ne osvrće mnogo na tu njegovu novu “matematiku”.
Javnost je, inače, oguglala na obećanja, premda ih ima u vidu i bilježi u svom pamćenju. Samo zanesenjaci priželjkuju i očekuju neko čudo. No, većina bi bila zadovoljna da vidi kraj propadanju u koje smo zapali te da se nazre barem trunka napretka. Utoliko je novoj vlasti lakše da tim očekivanjima udovolji. No, neće to učiniti lijepim riječima i najavama. Moraće da ima konkretne, provjerljive podatke o napretku, bez uobičajenog statističkog farbanja ili naknadnog objašnjavanja da nije obećano “ovako” nego “onako”.
Mislim da Izetbegović i Radončić griješe sa potpirivanjem ogromnog optimizma i značaja koji će za našu budućnost imati njihova politička koalicija. Time sami sebi čine medvjeđu uslugu. Jer, naredne godine u ovo vrijeme, kad se bude mogla podvući neka realna crta pod njihov učinak - ekonomski, društveni, antikorupcijski - suočiće se sa podsjećanjem na ovo što sada govore, a što neće biti realizovano u obimu i kvalitetu u koji se oni zaklinju. Za to, jednostavno, nema objektivnih pretpostavki: ova kola duboko su zaglibila u blato. Stoga će sijači prevelikog optimizma doći u nezgodnu situaciju, nakon što su zamahnuli mačem koji, ipak, ima dvije oštrice.
U poređenju sa onim što obećavaju i najavljuju, i ono (možda puno) što nova vlast ostvari, moglo bi da izgleda mizerno prema onome čime nam sada pune uši. No, za kajanje je kasno: obećanja su izrečena i javnost će po njihovoj realizaciji suditi o političkim i drugim sposobnostima “istorijskog bošnjačkog tandema Izetbegović - Radončić”.
O toj “istorijskoj” misiji sve će biti jasno već u prvoj godini njenog života.
fokus.ba
