(Možda je sve već otkriveno o napadu na Vučića u Potočarima, ali je istina toliko neugodna da je odlučeno da se ona skriva)
Ponekad je i Dodik u pravu. Zaista se nije teško složiti sa njegovim jučerašnjim zaključkom u vezi istrage koja se vodi povodom napada na premijera Srbije u Srebrenici 11. jula.
Dodik kaže da za više od mjesec dana Tužilaštvo BiH nije uradilo ništa u vezi sa istragom protiv lica koja su izvela napad na Vučića. Po njegovoj ocjeni, nema zainteresovanosti, volje ni želje da se taj slučaj riješi.
Iako mu je to poslužilo kao “dokaz” za njegovu neprestanu tvrdnju da državne pravosudne institucije “nisu institucije pravde, nego institucije političkih manipulacija”, s njim se nije teško složiti u ocjeni istrage u “slučaju Vučić”. Ona je zaista skandalozno spora i neefikasna.
O pomenutom napadu postoji toliko foto i video svjedočanstava da bi i amateri već locirali i doveli na saslušanje barem deset osoba. Nije teško zaključiti da tu nije bilo dovoljno spontanosti za ocjenu da se napad dogodio slučajno. Stoga njegove izvođače treba detaljno saslušati, kako bi se istraga barem približila naručiteljima i režiserima tog opasnog događaja.
U nedostatku pouzdanih informacija, koje su već mogle biti prikupljene, i dalje se šire špekulacije. U igri su dvije oprečne opcije: da su to organizovali Bošnjaci i, druga, da su naručitelji srpski oponenti Aleksandra Vučića, koji su pokušali da ga osramote, možda i ubiju, a da “leš” podmetnu Bošnjacima.
Moguć je još jedan razlog zbog kojeg još nemamo istinu o onom događaju iz Potočara. Možda je sve već otkriveno, ali je istina toliko neugodna da je odlučeno da se ona skriva. U tom slučaju je svoj pristanak morao dati i Dodik, kao i visoki bošnjački dužnosnici, ali i strani centri moći koji djeluju u BiH.
Najbolje bi, ipak, bilo da se radi samo o istražiteljskoj sporosti. Puna istina o pomenutom napadu potrebna je javnosti BiH i Srbije, kad-tad, bez obzira koliko za nekoga može da bude neugodna.
(Bosnia Daily, 20. 8. 2015.)
