(Svaki pogrešan otpor, kao što je bio ovaj sindikalističko-opozicijski, otupljuje građanske zube, i to u trenucima u kojim oni treba još više da se naoštre)
Konačno se naša vlast ponijela - muški! Volio bih da je pokrenula neki projekat koji bi nam svima donio barem po jednu marku, ali to u krizama nije radila nijedna vlada u svijetu. Uvijek su danak reformi i stezanja kaiša plaćali slabiji, oni koji su i dotad najviše stradavali. No, utakmica je tek počela, slijedi vrijeme u kojem će i vlast doći na dnevni red.
Ako se nastavi ovako, kako je bilo sa Zakonom o radu, neće biti dobro. Jadnog li i bezidejnog Sindikata, koji je lažima i blefiranjem pokušavao da naoštri radnike! Glupave li nove sindikalne prijetnje: Čuj, osvetićemo vam se na izborima! Ko živ ko mrtav do 2018-te, gospodine Bajamoviću. Gvoždje se sad kuje, s puno više vještine od one koju vi pokazujete.
Opozicija me takođe grozno razočarala. Ne znam ko više lupeta - SDP, DF ili SBB - koji se oglušavaju o svaku logiku, samo da bi bili kontra vlasti. Nekad je bolje oćutati pametan potez političke većine, čak ih i podržati u nečemu što vodi dobrim putem. A taj zakon spada u domen realnosti, bolne ali neizbježne.
U svakoj razumnoj i dobronamjenoj glavi vlast je konačno dobila plusić. Volio bih da zasluže još aplauza muškim suočavanjem sa svekolikom krizom. Pri tome ne zagledam u zube stranačkim nazivima: svejedno je ko će kola podgurnuti naprijed, bitno je da krenu. A krenuće i brže ako opozicija i narod, koji je s pravom ogorčen, nauče da tu vlast bolje kontrolišu, da joj zavrću ruke, da je podgurkuju i podsjećaju da cehove ne mogu uvijek plaćati samo podanici.
Pred nama je još niz reformskih zakona, među njima i oni koji će od vlasti tražiti puno više sposobnosti, pa i njenog vlastitog odricanja. Nema dileme da će oni u tim duelima pokušati da nam nešto podvale, da njih reformska bol što manje dodirne.
Ali, na građanima je da umnože svoj otpor, da ojačaju pritisak. Samo, pobogu, ne onako kao bleferski Bajramovićevi sindikalisti i tri-četiri hiljade prigodno “ljutitih” radnika! Treba drugačije raditi i od opozicije, koja je mislila da će, zbog šake galamdžija, vlast da se usere u gaće, da je svrgne, pa da onda oni sjednu u vrh stola. I da onda donesu isti ovakav Zakon o radu, jer su ga baš takvog nalagale sve objektivne okolnosti.
Svaki pogrešan otpor, kao što je bio ovaj sindikalističko-opozicijski, otupljuje građanske zube, i to u trenucima u kojim oni treba još više da se naoštre. Ali na pravim greškama vlasti, na njihovoj aljkavosti i bešćutnosti, nesposobnosti i korumpiranosti, koje se ne da ni pobrojati.
Uostalom, zar nas odmah nisu krenuli nanovo zaluđivati budalaštinama, od Izetbegovićeve glupave optužbe da je za stanje u Federaciji kriv isključivo Dodik(!), do voždovog odgovora da svu vodu u Bosni muti samo Bakir. To su ti njihovi stari dogovoreni ratovi, zbog kojih bismo im, ako imamo imalo pameti, konačno trebali, obojici, odvaliti po bar jednu žestoku šamarčinu!
