(I njegova opozicija, koja na državnom nivou glumi pitomu čeljad, takođe razmišlja samo o prečicama za krupne promjene u odnosima države i entiteta)
Miloradu Dodiku dobro su poznate sve procedure koje treba da se ispoštuju za provođenje referenduma, bilo o otcjepljenju Republike Srpske ili o državnom pravosuđu. Da istinski poštuje BiH, kao trajni ili privremeni smještaj za Srbe na ovom prostoru, on bi se za svoje ideje borio legalnim sredstvima. No, on ne želi rješenje, on želi – haos!
Želja za otcjepljenjem, kao i negativne ocjene o radu državnog pravosuđa, potpuno su legitimni politički stavovi. Legalna je i želja da se građanskim plebiscitom utvrdi šta o tome misle stanovnici RS. Međutim, nelegalno je, politički opasno i drsko preskakati procedure koje za to postoje.
Referendumi nisu sredstvo na koje Dodik ima pravo. Da je politički korektan, on bi – umjesto protivustavnih referenduma – snagu usmjerio na izmjene državnog i entitetskog ustava u koje bi pokušao da unese (sada nepostojeće) odredbe o opštenarodnom izjašnjavanju. Kad bi poveo takvu bitku, ne bi se smjelo govoriti ni o kakvom podrivanju države i stvaranju političke krize. U regularnoj parlamentarnoj proceduri, Dodik bi pokušao da stvori zakonske osnove za svoje referendumske metode.
No, njemu do toga nije stalo. Možda misli da ne postoji šansa da se te odredbe unesu u Ustav. Možda se plaši da bi otvaranjem procesa njegovog mijenjanja moglo da dođe i do izmjena koje Dodiku ne odgovaraju.
Ali nije u pitanju samo Dodik. I njegova opozicija, koja na državnom nivou čini vladajuću koaliciju, sa bošnjačkim i hrvatskim strankama, takođe razmišlja samo o prečicama za krupne promjene u odnosima države i entiteta. Uostalom, Mladen Ivanić je u nekoliko navrata izjavio da, dok je on u Predsjedništvu BiH, nikakvih promjena u Ustavu ne može biti.
Ako ne može, svakome je jasno da ne može biti ni referenduma. On može biti samo povod, možda i najopasniji od Dejtona do danas, da ovdje opet poteku rijeke političke „krvi“.
(Bosnia Daily, 20. 7. 2015.)
