Ljudi vjeruju da je Bog dobar i pravedan, ali znaju da
neke njegove sluge na zemlji rade zlo i naopako, blateći i vjeru i gospodnje
poslanje. U dvije i po posljednje decenije krupnu mrlju na pravoslavlje,
naprimjer, utisnule su neke visoke crkvene starješine. Oni su blagosiljali
nacionalnu i vjersku mržnju, čak i zločinačke pohode i genocidne masakre.
Raspamećeni popovi ovaj put su bacili kletvu na
srbijansko rukovodstvo. Ono im je krivo jer je otupilo ratoborna koplja sa
kojih pokušava da skine i omamljujući miris tamjana. I umjesto da se pozabavi
svojom ljagom i vraćanjem Srpske pravoslavne crkve njenim časnim korijenima,
dio sveštenstva pokušava da razmahne novi talas sukoba.
Dešava se to u vrijeme kad se ova vjerska zajednica bruka
i u našoj zemlji. Ona se drsko ruga pravdi i čovječnosti gradnjom crkve iznad
nišana srebreničkih žrtava, a moralno posrtanje u vrhovima SPC, nakon
osramoćenog vladike Kačavende, otkriva se i među još nekim visokotituliranim
svešteničkim personama.
Nakon višedecenijskog potiskivanja u socijalističkoj
epohi, religija na ovim prostorima, kad nanovo dobija krila, često ne uspijeva
da očuva dostojanstvo. Podižu se katolički križevi visoki poput nebodera, ezan
ponegdje odzvanja jače od muzike sa velikih koncerata...
Tako nisko kao dio pravoslavne crkve, međutim, drugi se
nisu spustili. Nadajmo se da to neće ni učiniti.
(Dnevni avaz)
