Zakašnjenje od nekoliko dana s kojim se isplaćuju aprilske penzije, izazvalo je duboku strepnju u najstarijim slojevima našeg stanovništva. Kakve će tek biti reakcije kada ti ljudi spoznaju da se ne radi o pukom incidentu i izuzetku? Sve, naime, govori da penzionom sistemu prijeti potpuna propast, da će u kasu iz koje se isplaćuju mirovine, ulaziti sve manje i manje novca.
Ogromna većina od tri stotine hiljada federalnih penzionera ionako jedva sastavlja kraj s krajem. A tokovi novca u Federaciji takvi su da se boljemu nije nadati nego se spremati za novo stezanje kaiše.
Iz penzionerskih udruženja već podižu glas. Kako stoje stvari, oni bi se mogli stisnuti u prve masovne kolone, izgladnjele i ponižene, koje će povikati: Dosta!
Izlivi ljutnje i masovne pobune uvijek su poticani iz mlađega, obično studentskog naraštaja. U svim vremenima i sistemima oni su bili najosjetljiviji na nepravdu i najspremniji da pritisnu nesposobne vladare. No, i po tome bi BiH, izgleda, mogla biti izuzetak. Žustri otpori bezdušnoj i nesposobnoj vlasti ovdje bi mogli da počnu od najstarije generacije. Em su njeni životni uvjeti najlošiji, em taj naraštaj, očito, ima razvijeniji i osjećaj za pravdu, poštenje, pa i za političku pobunu.
Sve ovo, ustvari, nije problem današnjih penzionera. I nas koji sada radimo, čeka ista zlosretna sudbina. Stoga je treba presresti pa šta košta da košta, skupa s ovom generacijom koja je dočekala da se u poznim godinama suoči s najvećim životnim poniženjima.
(Dnevni avaz)
