Hrana koju jedemo, voda koju pijemo i zrak koji udišemo priličniji su gnjilim lešinama negoli čovjeku 21. stoljeća
Vijesti za muštuluka ovdje odavno nema. Zato je ružnih napretek.
Sarajevo je, eto, drugu godinu zaredom rangirano kao najzagađenija evropska prijestonica. Sa svakim novim udisajem njegovi građani unose u sebe još poneki gram bolesti, pa i smrti. Zrak je prepun čađi iz dimnjaka kroz koje izlaze otpaci ogrjeva koje danas koristi uglavnom svjetska sirotinja.
U Kaknju i Tuzli, kažu stručnjaci, stanje je još gore. O Zenici i da ne govorimo: ona je postala najveća plinska komora u Evropi, koja ne uzima danak brzinom zloglasnoga Aušvica, mada bi u krajnjem zbiru moglo i tako biti.
Kancerogenom ambijentu u kojem živimo obilato kumuju i izanđali četverotočkaši, evropsko smeće koje možemo vidjeti još samo na našim drumovima. Prosječna starost putničkih automobila u FBiH, kako jučer saopćiše, u 2012. iznosila je 16,99 godina! Pri tome je čak 37,59 posto cjelokupnog voznog parka starije od dvije decenije.
Šta nam u pluća dospijeva iz auspuha takvih vozila, možemo samo naslućivati!
Vijesti o zagađenoj vodi i hrani zbrčkanoj od svega i svačega također su svakodnevne. One su dodatna nijansa jedne prljave slike na kojoj ljudi sve više nalikuju na gnjile lešine koje još za života šire neprijatni zadah.
Ono o čemu govorimo zove se kvalitet života. U tom domenu ova država je dospjela na vrlo niske grane. Na nižim je jedino velevažna politika, ona koja je i kumovala svom navedenom smradu. I sve dok se vlast i politika ne podignu s tog dna po kojem puze, neće se početi prati ni naša čađava lica i čistiti pluća u kojima je svega više od kisika.
(Dnevni avaz)
