Srpska politika napokon je crvenim slovima obilježila ime trebinjskoga heroja Srđana Aleksića
Uvijek je bilo ljudi i neljudi. Prvi po dobru, drugi po zlu, oni su stršili iz goleme mase „običnog" čovječanstva koje redovito ostaje u zavjetrini velikih događaja.
Srpska politika jučer je, napokon, crvenim slovima obilježila ime Srđana Aleksića. Za desetak dana navršit će se dvije decenije otkako je, vršeći svoju ljudsku dužnost, kako je to lijepo sročio njegov otac, ubijen mladi Trebinjac koji se "drznuo" da od raspojasanih srpskih vojnika zaštiti jednog svog bošnjačkog sugrađanina.
U međuvremenu su Srđanov čin časno obilježili i Sarajevo, i Beograd, i Pančevo, i Novi Sad... Samo je Banja Luka čekala da slavom ovjenča tog humanog mladića. No, i tu knedlu Dodik i društvo napokon su se odvažili da progutaju. Srđan je jučer posthumno odlikovan "Ordenom časti RS sa zlatnim zracima".
U svakom kukolju uvijek se nađe i poneko zrno žita. Našlo se ono i u vremenima kada su se srpskom narodu i njegovim vođama oči zakrvavile od suludih ideja i ambicija.
Srđan nije jedini, ali je svakako najpoznatiji među onim Srbima koji su i tada više razmišljali ljudski nego srpski. Svi oni su na razne načine kažnjavani za svoje ljudsko, komšijsko, časno ponašanje. Nazivani su nacionalnim izdajnicima i drugim pogrdnim imenima.
Upravo zato je, po principu bolje ikad nego nikad, vrlo važna ocjena koju je o Srđanu, pa tako i o svima sličnima, jučer izrekla vlast RS. Da se novi srpski naraštaji ubuduće ugledaju na takve ličnosti, a ne na onakve kakvim je do sada uglavnom na revere prišivano najvažnije nacionalno ordenje.
(Dnevni avaz)
