Svijet
nikad nije živio u miru i slozi. Uvijek je bilo zloduha, ali nikad nije
manjkalo ni pokušaja da se sačuva opća ravnoteža.
Samo
za nabrajanje trenutnih eksplozivnih tačaka trebale bi stranice i stranice ove
novine. Nerazumijevanje, pohlepa, nesređene međe i kusuri prošlosti stalno
raspiruju strah da bi već sutra moglo biti još gore.
O
narušenoj bezbjednosti tokom vikenda je u Minhenu raspravljala svjetska
politička elita. Stigli su i američki potpredsjednik, šefica evropske
diplomatije, prvi čovjek NATO saveza, ministri inostranih poslova Rusije,
Irana, lider sirijske opozicije...
Debate
su vođene iza zatvorenih vrata. Nema sumnje, međutim, da su na sto padale
krupne riječi, ali i ideje za smirivanje zaljuljane planete. Potpredsjednik SAD
Bajden (Byden) kao najvažnije za prvu silu svijeta istakao je odnose sa Rusijom, Kinom i Briselom. Ali je zato, u ime opće
sigurnosti, zagalamio na iranskutvrdoglavost oko nuklearnoga programa te
istakao potrebu da se Bašar al-Asad povuče sa čela Sirije.
A
gdje je tu još terorizam, ekonomska recesija, rovito tlo Iraka, Afganistana,
Sjeverne Koreje, Bliskog istoka, bivše Jugoslavije...? Koliko zebnje izaziva
kriza Evropske unije, kojoj London maše referendumom, a Turska bijegom u
regionalni savez sa Rusijom i Kinom?
Problema
i nepoznanica je napretek. Ipak, ohrabruje da se danas, mnogo rjeđe no prije,
odlučuje preko noći, u huji. Po važnim stolovima, u koje spada i ovaj
minhenski, dugo se motaju svakakve opcije.
Želimo
vjerovati da je njihova zajednička svrha da se spriječi ono najgore –
prolijevanje krvi.
(Dnevni avaz)
