(Većina naših sugrađana, koje se olako sumnjiči da podržavaju terorizam, u stvari su, opravdano i s razlogom, ukazali na dvostruke aršine u tretmanu žrtava politički i vjerski motivisanog nasilja)
Naš komadić interneta ovih dana gori od komentara planetarno najvažnije teme: terorističkih napada na Pariz i posljedica tog čina koji je sav svijet bacio u golemu brigu. Pažnju mi je privuklo pitanje koje se često postavlja na našim internet portalima i društvenim mrežama, u kojem neki građani sa čuđenjem, često i sa prezirom, kritikuju mišljenja koja na tim istim medijima iznose njihovi sugrađani, a koja se - prijekim zaključivanjem - svode na to da ogromna većina internetski aktivnih Bosanaca i Hercegovaca pruža verbalnu podršku terorizmu, konkretno onom što se dogodilo u glavnom gradu Francuske.
Naročito brojne bile su kritičke reakcije nakon onoga što se desilo pred početak nogometne utakmice Irska - BiH. Tada je jedan navijač naše reprezentacije (a ostavljena je i mogućnost da ih je bilo više) tokom minute šutnje za žrtve terorističkog napada u Parizu uzvikivao "Palestina", uz nekoliko zvižduka. Otišla je ta vijest puno dalje od nas. Mediji izvještavaju da su irski navijači i javnost bili zgroženi tim činom, a vjerovatno i gotovo čitava Evropa koja je, u direktnom TV prenosu, pratila tu važnu utakmicu.
Mnogi su, zbog toga, u sebi formirali ružno mišljenje i o Bosni i Hercegovini, iako se nečasno ponio samo jedan (ili samo nekoliko) ljudi iz naše zemlje. To je postao dodatni prilog za već prisutno prijeko, površno, vjerovatno i pogrešno zaključivanje.
Ozbiljna analiza ovakvih mišljenja i ponašanja zaista nam je prijeko potrebna. No, naši mediji, političari, intelektualci, javne ličnosti, akademska zajednica, nevladine organizacije i drugi vidno se suzdržavaju od komentarisanja raspoloženja velikog broja građana BiH, koje dominira na društvenim mrežama i portalima koji omogućavaju komentarisanje svojih vijesti. Osvjedočio sam se u tu “mudru šutnju” i kroz razgovor sa novinarkom jedne naše radio-stanice. Kad sam joj rekao da im ne mogu dati svoj odgovor na pitanje šta znači masa izraza “podrške” koju mnogi ovdašnji građani pružaju terorizmu, ona je znakovito kazala: Bože, zašto svi bježe od tog odgovora, zašto niko od poznatih ljudi koje sam zamolila za mišljenje neće da ga iskaže? Moje razloge je razumjela, jer nisu imali nikakve veze sa pomenutim pitanjem, od kojeg uopšte ne bježim i na koje ovim komentarom nastojim dati svoj prilog mogućem pouzdanom odgovoru i krajnjim zaključcima.
Ne znam da li je ova tema u tom radio-programu uopšte realizovana, ali mislim da znam zašto javne ličnosti bježe od iskazivanja svog stava. Tema je jako škakljiva, pa i opasna, jer su ljudi podijeljeni, sa naglaskom na one koji nisu skloni da jednoznačno ospu drvlje i kamenje na počinioce zločinačkih napada u Parizu. Time bi se analitičari i političari pred tim dijelom javnosti izložili povelikom riziku. Začas se mogu naći na “stubu srama”, čak i na nekoj na brzinu sastavljenoj listi za odstrel. Jednoj takvoj “presudi” izložena je ovih dana redakcija sarajevskog portala Klix.ba.
Pod naslovom “Forum portala Klix.ba usijao se od mržnje prema islamu, muslimanima i Bošnjacima”, sarajevski portal Saff.ba naglasio je da je više puta upozoravao da je forum portala Klix.ba “mjesto gdje se najviše širi mržnja prema islamu, muslimanima i Bošnjacima”. Krajnji zaključak Saffovaca je da na ukazanom portalu u redakciji rade “bolesnici”. Naveden je i primjer registracije jednog profila za komentarisanje, na ime koje uistinu žestoko smrdi po vjerskoj mržnji.
Sumnjam da se kolege u Klixu ovih dana osjećaju kao i obično. Sumnjam i da su kolege iz Saffa svjesno željele da svojom riječju ugroze njihovu osobnu sigurnost. No, nekim odjecima nemoguće je vladati. Koliko po BiH hoda ljudi sa kratkim fitiljom, koji jednu takvu kritiku doživljavaju kao usklik: Juriš! Zna se i na koga.
No, treba li, s druge strane, na listu “sumnjivih lica” odmah staviti i stotine hiljada ljudi koji su preko društvenih mreža iskazali svoje “razumijevanje” za pariške teroriste? Treba li od njih bježati? Treba li, u konačnici, ugasiti i internet i društvene mreže? Treba li Facebook izbrisati sa mape, jer je njegov štab takođe zauzeo “svoju stranu” u ovim velikim polemikama?
Mnogi korisnici Facebooka u petak su upoznati sa novom FB opcijom - "komunikacija u vanrednoj situaciji", kojim je ova društvena mreža omogućila obavještavanje prijatelje osoba koje su se nalazile u Parizu da su sigurne. Ova opcija je, u stvari, već jednom bila aktivirana: 2011. godine, kada se u Japanu dogodila trostruka prirodna katastrofa - potres, cunami i kvar nuklearke u Fukushimi. Facebook je ovu opciju odlučio pustiti u promet i za vrijeme pariških napada. No, društvene mreže na to su reagovale s negodovanjem, pošto se samo dan ranije dogodio pokolj u Bejrutu, a obavijesti o sigurnosti na FB nije bilo.
Šef Facebooka Mark Zuckerberg, svjestan dvostrukih aršina na koje mu je skrenuta pažnja, zbog ove se kritike obratio korisnicima i poručio “da smo to upravo promijenili i od sada planiramo aktivirati tu opciju u vanrednim situacijama i za više ljudskih katastrofa".
Facebook je optužen za dvostruke standarde i zbog toga što je ponudio opciju stavljanja filtera u bojama francuske zastave preko profilnih fotografija. Zuckerberg nije odgovorio na upit BBC-u zašto taj vid sućuti sa žrtvama nije ponuđen i ranije, kada su se događali slični pokolji. Jedan komentator iz Nigerije podsjetio je na brojne pokolje koje je Boko Haram počinio u njegovoj zemlji. A BBC je, sa svoje strane, priopćio da najčitanija vijest na njegovim web stranicama u nedjelju nije bila o terorističkom napadu u Parizu već u - Nigeriji. Tada je gotovo sedam miliona ljudi “posjetilo” vijest iz aprila 2015. godine o pokolju na Sveučilištu Garissa kada je teroristička grupa al-Shabab ubila 147 studenata.
U ovom kontekstu treba pomenuti i “slučaj” popularnog televizijskog novinara Mladena Marića. On je, povodom pariških događanja, na svojoj FB stranici objavio komentar u kojem ukazuje na “milione” grijehova koje je Zapad, s posebnim naglaskom na Francusku, počinio u dijelu svijeta u kojem se regrutuje najviše terorista. Marić je isticao nesporne činjenice, ali je njegov komentar na (ne)poznat način nestao sa Facebooka. Autor je saopštio da je do tog trenutka njegov tekst imao 600 hiljada čitanja! A koliko ih je još bilo na internet portalima koji su prenijeli njegov komentar? Možda su čitanja stigla i do miliona.
Verbalna kavga oko terorizma prisutna je širom svijeta. To je, prije svega, omogućeno internetskom komunikacijom, velikim dostignućem koje je omogućilo da i “mali” čovjek izrazi svoje mišljenje. Treba li te kanale začepiti? Mislim da ne treba, bez obzira šta se tamo piše. Jer, i polemika i drugačija viđenja odmah su omogućeni. Na ispade islamofobičnih budala na Klixu, na primjer, prije Saffa su dovoljno pametno i razložno odgovorili drugi učesnici tih dijaloga. Nikakav presuditelj sa strane nije bio potreban.
Glave i srca treba što više i brže ohladiti i u ovom slučaju, a pogotovo pri donošenju zaključaka o plimi mišljenja koja se po kratkom postupku trpaju u kutiju sa oznakom: Podrška terorizmu!
Mislim da je to apsolutno pogrešno. Ogromna većina “spornih” mišljenja, u koja sam imao uvid, sasvim razložno ukazuju na dvostruke aršine koji danas vladaju u svijetu. Njihova poenta nije u podršci terorizmu, niti u njegovom opravdavanju. To su sasvim logični izrazi svijesti o postojećem neokolonijalizmu, od kojeg ponajviše trpe zemlje sa većinskim muslimanskim stanovništvom, u regionu Bliskog i Srednjeg istoka. Kad bi ta oštrica otupila, ni teroristička legla ne bi se širila, vremenom bi ostala bez podmlatka.
Na ovu vrstu upozoravanja i kritike mi u BiH imamo pravo puno prije mnogih drugih. Zar nismo nedavno bili izloženi organizovanom vojnom i drugom teroru susjednih država i njihovih domaćih saveznika? Svijet nam je i pomagao i odmagao. Embargom na nabavku oružja vezao je ruke Bošnjacima i drugim domoljubima nezavisne BiH. Tako su, htjeli ne htjeli, olakšavali posao našim dželatima.
Radikala i ekstrema svakako da ima i kod nas, možda i pritajenih terorističkih ćelija i pojedinaca. No, u njih svakako ne spada ogromna većina onih koji su ovih dana kroz internetske kanale upozoravali da batina ima dva kraja, da terorizam nije nastao ni iz čega, da u sadašnjem svjetskom političkom, ali i informativnom poretku svi ljudi, narodi i države nisu isti. Neki su izrazito degradirani i poniženi.
Stoga se dio odgovora na pitanje suzbijanja terorizma svakako nalazi i u potrebi da se mijenja stanje u kojem su neki ljudi - ljudi, a drugi - stoka! Odjeci velikog pariškog zločina i potom iskazane nelogične podjele u izražavanu pijeteta prema žrtvama slične vrste nasilja, s obzirom iz kog dijela svijeta potječu, na svoj način potvrđuju da svijet boluje od takvih dvostrukih, licemjernih aršina.
Većina građana BiH, koje se olako sumnjiči da podržavaju terorizam, u stvari su, opravdano i s razlogom, ukazali na tu anomaliju današnjice.
xxx
Svoju podršku mom blogu, koji je u službi javnosti i koji je osnovni izvor prihoda za novinara koji želi da bude istinski slobodan, objektivan i profesionalno nezavisan, možete izraziti godišnjom “donatorskom pretplatom”, u iznosu koji, prema svojim mogućnostima, stalni čitaoci mogu sami da odrede.
Takođe, možete naručiti i objavljivanje komercijalnih oglasa i reklama.
KONTAKT: vlastimir.mijovic@gmail.com
PODACI ZA UPLATE IZ BiH
Vlastimir Mijović
Kranjčevićeva 17
Sarajevo
TRANSAKCIJSKI RAČUN br. 1990496065118174
SPARKASSE BANK DD BiH
Xxxxxxxxxxxxx
PODACI ZA UPLATE IZ INOSTRANSTVA
Vlastimir Mijović
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Kranjčevićeva br. 17
BA391990496065118174
SWIFT CODE: ABSBBA22
SPARKASSE BANK DD BiH
