20. 05. 2014.

Trovač ljudskih duša

Kojom li je đavoljom igrom srpskoga zloduha Dobricu Ćosića zapalo tako lijepo ime?


Riječi često ubijaju poput metaka. Oni koji ih ispaljuju, nažalost, redovito ostaju van domašaja zaslužene kazne. Ona se obrušava samo na one koji povlače okidač.
Tako stoji i s ubistvenim rafalima riječi kojima je Dobrica Ćosić decenijama trovao svoje sunarodnike s obje strane Drine. Njega se nije dotakao nijedan paragraf, ni domaći ni strani, kojim su za počinjeno zlo kažnjavani jurišnici i bezdušnici iz velikosrpskih hordi pokrenutih prije četvrt stoljeća.
Dobrica Ćosić zorni je primjer licemjerja savremenog čovječanstva. Ono se obično bavi posljedicama, zanemarujući uzroke; ono kažnjava izvršioce, a amnestira one koji podstiču na nered i zlo. Koje li đavolje igre, uostalom, da tako opakog čovjeka dopadne tako lijepo ime!
Ćosića će po dobru pamtiti samo oni koji su igrali u vražjem kolu njegovih ideja, poput Milorada Dodika. Svojim saučešćem porodici preminulog „velikog pisca, akademika i državnika“ on je pokazao kome i čemu pripada, čak i danas, u vrijeme kad većina Srba liječi teški mamurluk od Ćosićevih gorkih napitaka i bojovničkih zdravica.
Zbog njegovih otrovnih riječi zakukale su mnoge majke, i srpske i bošnjačke i hrvatske. A on se cinično smješkao, neumoran u srbovanju i nacionalističkom pametovanju, uvijek spreman da iz usta ispljune još pokoji metak. Do posljednjeg časa svog šejtanskog života ostao je vjeran svom davnašnjem načelu da „srpski narod dobiva u ratu, a gubi u miru“.
A šta drugo taj njegov usklik znači nego poziv na stalno vojevanje? I ono jučerašnje i, ne daj Bože, neko buduće!
O mrtvima se govori s popustom, obično sve najbolje. Ako neko nije zaslužio tu vrstu ovozemaljske uljudnosti, onda je među njima svakako Dobrica Ćosić.
(Dnevni avaz)

DINO „PROPJEVAO“, HOĆE LI NASTAVITI?

Gomila prljavština vlasti izbila bi na vidjelo kad bi nam Konaković povjerio sve što zna. Gdje bi bio kraj kad bi o mutnim poslovima SDA...