Dvolična vlast

Najgora vrsta ljudi su oni koji pred jačima od sebe krotko poginju glavu, dok po slabijima šibaju iz sve snage

Naša vlast oguglala je na svaku kritiku. Na svoje podanike se i ne osvrće, a kritike sa stranih adresa pravi se da ne čuje.

Na strance ova vlast ne smije podići ruku, čak ni odgovoriti na njihove teške optužbe. Na domaće nezadovoljnike, međutim, ona bezdušno udara palicama i škljoca lisicama. Naravno da to ljudima tjera strah u kosti, da im nije baš svejedno kad trebaju podviknuti na vlast ili se uključiti u protestne kolone.

No, Doris Pak (Pack) može, po ko zna koji put, ovdašnjim političkim štetočinama sasipati istinu u lice, istinu o njihovoj korumpiranosti i neradu. I visoki predstavnik već mjesecima u svakom svom govoru ohrabruje potlačeni narod da se muški suprotstavi svojim mučiteljima.

Jedini čovjek koji ovdje nešto znači, a koji je u petak stisnuo petlju da razmijeni neku riječ s demonstrantima, također je bio stranac - direktor američke agencije USAID! I niko mu to od ovdašnje vlastele nije zamjerio, iako se to očigledno kosi s tzv. dobrim diplomatskim običajima.

Najgora vrsta ljudi su oni koji pred jačima od sebe krotko poginju glavu, dok po slabijima šibaju iz sve snage. Upravo takva je, kukavička i dvolična, vlast ove zemlje. Stranci im mogu ispljuvati oba obraza, oni će sve to mirno polizati. No, drzne li se da im stavi primjedbu neko od njihovih podanika, e - onda zrakom odmah vitla kandžija!

Tu nam stranci ništa ne mogu pomoći. Prepušteni smo vlastitoj građanskoj snazi. Tek kad ona postane moćna, stotinu puta jača od sadašnje, može se računati da se vlasti pročepe uši i da, konačno, barem čuje šta ljudi od nje traže.

Po tome smo nalik svojim gospodarima: onako kako oni pužu pred strancima, tako i mi - čast izuzecima - pužemo pred njima.

(Dnevni avaz)