Vlasti koja nas je bezdušno pokrala u poratnoj obnovi ne smijemo dopustiti da proćerda i pomoć za poplavljene krajeve
Na greškama se najbolje uči. U toj vrsti škole, nažalost, nema nam premca. Ako je neko grubo izigran, pokraden i prevaren u času kad mu je bilo najteže, onda smo to svakako mi u Bosni i Hercegovini.
Silne milijarde, namijenjene poratnoj obnovi i zbrinjavanju stradalnika, trošene su krajnje sumnjivo, tajnovito i raskalašno. Ni dan-danas, uostalom, ne znamo ni ko nam je ni koliko sadake uputio da se nekako vratimo u život nakon silnih stradanja i razaranja.
Sad, kad su nam oči nabujale od suza, kad gledamo kako nam narod jauče pod najezdom golemih voda, taj poratni nauk neprestano moramo da imamo u vidu. Ko je jednom krao i varao, obično i ne zna drugačije. A na vlasti, kojoj u zadatak pada obnova poplavljenih područja, uglavnom su sljedbenici ili nemoralni blizanci onih koji su na narodnoj nesreći u dvije posljednje decenije zidali svoje sjajne dvore.
Nijedna marka, nijedna kesa sa mlijekom i keksom, nijedan potez vlasti koji će biti povučen u ogromnom projektu obnove od vodene stihije ne smije ostati van domašaja javnosti. Ako već zvanični organi u buduće timove za pomoć i obnovu ne uvrste predstavnike građana, posebno onih koji su bili izloženi kataklizmi, onda ih na to moramo prinuditi.
Riječima i naknadnim izvještajima više ni slučajno ne smijemo vjerovati. Inače ćemo se provesti kao i u poraću, u vremenu u kojem je moral naše vlasti bio ništavan, na sramotu ogromne većine njenih pripadnika.
I narod i vlast sad su na popravnom ispitu. Narod – da ovaj put udari po prstima pohlepnike i pokvarenjake; vlast – da pokaže da i u njoj možda ima, dosad nevidljive, duše i savjesti.
(Dnevni avaz)
