Ako se Alija Izetbegović usred ratne huke sastajao s
neprijateljskim vođama, zašto Bakir u miru izbjegava njihove nasljednike
Nova dlaka ne mijenja ćud. I Tomislavu Nikoliću će, stoga, trebati još puno šminke, drugačije frizure i nasmijanijega lica pa da nas uvjeri da to više nije onaj krvožedni šešeljevski vuk.
Taj posao bit će mu još teži ukoliko se ne vrednuju
nikakvi njegovi politički pomaci, pogotovo ako mu se na leđa bude tovarilo i
ono što ga ne sleduje. A upravo tako prema njemu se ponio dio ovdašnje zvanične
politike, zapravo bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Razlog
za žaoke, barem formalno, pronašao je u tome što je svoj prvi predsjednički
korak u komšiluk Srbijanac pružio prema Banjoj Luci, a ne prema Sarajevu.
Ako ćemo pravo, na vrata vam nezvani dolaze samo prosti i
neodgojeni ljudi. A Nikolića u Sarajevo niko nije zvao, čak i kad se sam nudio.
Zna se i ko je podigao rampu - Bakir Izetbegović. Umjesto da susjeda s kojim se
zbog krvave međe svađamo i tučemo već decenijama odmah pozove na ozbiljne
razgovore, on je, ispada, lovio priliku za jeftine političke poene.
Da je htio, Bakir Izetbegović imao je od koga učiti. Pa,
njegov otac se i usred nekadašnje ratne huke susretao s neprijateljskim vođama
iz okruženja, ne bi li se nekako prekinulo krvavo klupko! A sin, eto, ni u miru
nije horan za razgovor sa šefom države s kojom imamo punu vreću neraščišćenih
računa.
Izetbegović i Nikolić davno su se trebali susresti i, ako
ništa drugo, barem dobro isvađati. Bilo bi to mnogo bolje od uloge uvrijeđene
mlade, koju je odabrao bošnjački član Predsjedništva BiH.
Svome narodu Izetbegović time nije nimalo pomogao. Ako misli
da jeste svojoj političkoj karijeri, vidjet će da je i s tom procjenom grubo
omanuo.
(Dnevni avaz)
