Kako bi se tek tresle političke gore ove brdovite zemlje kad bi svi direktorski džaferovići otvorili srce i progovorili o svojim financijskim nalogodavcima iz političkih visina
Nema lanca kojeg na kraju ne uhvati hrđa. Svjedoči o tome i slučaj Razvojne banke i javni vapaj njenoga direktora Ramiza Džaferovića, kojem je, izgleda, dojadilo povijanje kičme pred nalogodavcima iz sjene.
Od mnogih drugih korupcijskih zgoda ova se razlikuje samo po tome što je jedan od njenih sudionika napokon progovorio. Kako bi se tek tresle mnoge gore ove brdovite zemlje kad bi svi džaferovići otvorili srce i progovorili o svojim šaptačima iz političkih visina?
Šablon je odavno poznat: u mekanu slamu javnih preduzeća, ustanova, zavoda i drugih državnih jaslica stranke smještaju svoje ljude. Njihova sposobnost, stručnost i radinost manje su važni od stranačke ili porodične bliskosti. No, na najvećoj cijeni je njihova spremnost da se, zarad svoga džepa i karijere, umjesto jezikom, više služe ušima. Da bespogovorno slušaju svoje političke šaptače i ispunjavaju njihove mnogocifrene naloge.
U tom lancu, dok je dobro podmazan, sve ide glatko. Svaki novčanik manje ili više se udeblja, a da, pri tome, ostaju minimalne šanse za javnu blamažu ili, pak, krivičnu odgovornost predviđenu za one koji harče državnu i društvenu imovinu. Zašivena su i direktorska i politička usta, a za ne daj Bože: svoj bi kadija i tužio i sudio i - oslobodio!
Režiseri ovog uigranog "biznisa" su stranačke i političke gazde, a radove izvode pijuni raspoređeni po državnim jaslama. Preko njih se realiziraju krediti, pozajmice, lažirani tenderi, od čibuka odmjereni budžetski pokloni, sve do udomljavanja rođačko-stranačke bratije na dobro plaćenim radnim mjestima.
U slučaju Razvojne banke na djelu su zatečene krupne zvjerke i, što je još značajnije, stari majstori ovoga prljavoga zanata. Na stubu srama su, doduše, i federalni predsjednik Budimir i politički mesaroš Lijanović. No, glavni akteri su - zna se - iz legla koje je ovaj sistem i porodilo i razradilo i decenijama provodilo - iz SDA. Direktor Džaferović teško tereti predsjednika Tihića, njegovog potpredsjednika te nekolicinu ministara iz ove stranke. Zbog njih je direktoru Razvojne banke prijetila opasnost da mu se uho deformira u - telefonsku slušalicu!
A onda je veza najednom pukla. Umjesto uha, proradio je Džaferovićev jezik! Zalud su s one strane žice "savjetovali" direktoru da još malo iskreditira nezasitoga Hilmu Selimovića i druge stranačke miljenike i saveznike. Zapanjeni šaptači odjednom su se suočili s pobunom čovjeka kojeg su godinama tretirali kao ribicu za ispunjavanje svojih finansijskih želja.
Uši je, povodom ove afere, naćulila i masa direktora raznih javnih preduzeća, ustanova, zavoda i drugih državnih firmi i institucija. U Džaferoviću oni jasno prepoznaju same sebe: šablon odnosa sa šaptačima je isti, samo su iznosi i procenti drugačiji.
Različito je još jedno, vjerovatno i najbitnije: malo koji direktor ima kuraži da stisne petlju i usprotivi se pritisku iz političkih visina. Stoga će Ramiz Džaferović vjerovatno još dugo biti izuzetak, bez obzira koliko bi za ovu zemlju bilo dobro da postane pravilo.
Od mnogih drugih korupcijskih zgoda ova se razlikuje samo po tome što je jedan od njenih sudionika napokon progovorio. Kako bi se tek tresle mnoge gore ove brdovite zemlje kad bi svi džaferovići otvorili srce i progovorili o svojim šaptačima iz političkih visina?
Šablon je odavno poznat: u mekanu slamu javnih preduzeća, ustanova, zavoda i drugih državnih jaslica stranke smještaju svoje ljude. Njihova sposobnost, stručnost i radinost manje su važni od stranačke ili porodične bliskosti. No, na najvećoj cijeni je njihova spremnost da se, zarad svoga džepa i karijere, umjesto jezikom, više služe ušima. Da bespogovorno slušaju svoje političke šaptače i ispunjavaju njihove mnogocifrene naloge.
U tom lancu, dok je dobro podmazan, sve ide glatko. Svaki novčanik manje ili više se udeblja, a da, pri tome, ostaju minimalne šanse za javnu blamažu ili, pak, krivičnu odgovornost predviđenu za one koji harče državnu i društvenu imovinu. Zašivena su i direktorska i politička usta, a za ne daj Bože: svoj bi kadija i tužio i sudio i - oslobodio!
Režiseri ovog uigranog "biznisa" su stranačke i političke gazde, a radove izvode pijuni raspoređeni po državnim jaslama. Preko njih se realiziraju krediti, pozajmice, lažirani tenderi, od čibuka odmjereni budžetski pokloni, sve do udomljavanja rođačko-stranačke bratije na dobro plaćenim radnim mjestima.
U slučaju Razvojne banke na djelu su zatečene krupne zvjerke i, što je još značajnije, stari majstori ovoga prljavoga zanata. Na stubu srama su, doduše, i federalni predsjednik Budimir i politički mesaroš Lijanović. No, glavni akteri su - zna se - iz legla koje je ovaj sistem i porodilo i razradilo i decenijama provodilo - iz SDA. Direktor Džaferović teško tereti predsjednika Tihića, njegovog potpredsjednika te nekolicinu ministara iz ove stranke. Zbog njih je direktoru Razvojne banke prijetila opasnost da mu se uho deformira u - telefonsku slušalicu!
A onda je veza najednom pukla. Umjesto uha, proradio je Džaferovićev jezik! Zalud su s one strane žice "savjetovali" direktoru da još malo iskreditira nezasitoga Hilmu Selimovića i druge stranačke miljenike i saveznike. Zapanjeni šaptači odjednom su se suočili s pobunom čovjeka kojeg su godinama tretirali kao ribicu za ispunjavanje svojih finansijskih želja.
Uši je, povodom ove afere, naćulila i masa direktora raznih javnih preduzeća, ustanova, zavoda i drugih državnih firmi i institucija. U Džaferoviću oni jasno prepoznaju same sebe: šablon odnosa sa šaptačima je isti, samo su iznosi i procenti drugačiji.
Različito je još jedno, vjerovatno i najbitnije: malo koji direktor ima kuraži da stisne petlju i usprotivi se pritisku iz političkih visina. Stoga će Ramiz Džaferović vjerovatno još dugo biti izuzetak, bez obzira koliko bi za ovu zemlju bilo dobro da postane pravilo.
(Dnevni avaz)
