Može li se Bakir Izetbegović pogledati u ogledalo i sam donijeti zaključak da odstupi sa predsjedničke funkcije u svojoj stranci?
PIŠE: VLASTIMIR MIJOVIĆ
Poput nekih velikih fudbalera, koji su prekasno odlučili da okače kopačke o klin, pa su se na kraju karijere brukali, i politički lideri počesto gube kompas i osjećaj za vlastiti rok trajanja. Zlatko Lagumdžija tome je najbolji primjer. Uz sebe, on je u ponor povukao i kompletan SDP, koji je platio paprenu izbornu cijenu zakašnjelog razračuna sa svojim obnevidjelim vođom.
SDA je danas na istom iskušenju sa svojim šefom Bakirom Izetbegovićem. Javna tajna je da više niko u vrhovima te stranke ne vjeruje da će pod njegovim vođstvom uspjeti da se održi u vlasti. Šef iz dana u dan zabija sve više autogolova, zbog kojih prijeti opasnost da SDA naredne godine izgubi izbornu bitku. Zbog toga bi stotine sadašnjih funkcionera i dobro uhljebljenih perjanica ove stranke ostalo bez posla i zarade.
Procjena da se nikakvom dobru ne mogu nadati sa sadašnjim predsjednikom bila je glavni razlog zbog kojeg su se u hajduke oturila četvorica SDA-ovih zastupnika u državnom parlamentu, dok desetine čekaju trenutak u kojem će i sami, tamo gdje sudjeluju u vlasti, iskazati otvoreni stranački neposluh.
Obzirom na dugotrajnost otpora pomenute četvorke, kojoj se izgleda pridružio još jedan SDA parlamentarac, Safer Demirović iz Banovića, javnosti nije jasno zašto oni već nisu istupili iz stranke i osnovali novu, koju njihov neformalni lider Šepić već mjesecima najavljuje. Tajna je pomno, ali ne i potpuno sakrivena: oni se nadaju da će u vremenu do narednih opštih izbora uspjeti da sa kormila SDA uklone Bakira Izetbegovića, čime će eliminisati glavnog kvarišu i najnepopularnijeg lika u stranci. Time će, kako računaju, nestati i razlog za cijepanje najjače bošnjačke partije.
U suprotnom, ukoliko se Izetbegović bude po svaku cijenu borio za unutarstranačku vlast, iz SDA će istupiti pomenuti odmetnici, a s njima i mnogi koji još maskiraju svoje stvarno raspoloženje. O tome dovoljno govori činjenica da Šepića i društvo kritikuje gotovo isključivo Izetbegović, uz malu pomoć Džaferovića i Genjca. Svi ostali, uključujući i članove sarajevskog SDA klana, koji je na vrh izgurao Izetbegovića, ne žele da se zamjeraju odmetnicima.
Ni njima ne bi bilo mrsko da Bakir ode u “mirovinu”, uvjereni da bi to uzdrmanu stranku pozitivno razdrmalo. I oni su potpuno svjesni da se Izetbegović ne snalazi na čelu SDA, da joj je jako odmogao favorizovanjem svoje supruge, a naročito katastrofalnom “taktikom” u slučaju ponovnog podizanja tužbe protiv Srbije.
Osim što bi se riješili dosad najlošijeg predsjednika, u SDA očekuju da bi smjenom Izetbegovića - kojeg bi okrivili za sve neuspjehe stranke u posljednje dvije, tri godine - povratili poljuljano povjerenje glasača. Jako im je stoga bitno da se to dogodi prije opštih izbora, a ne nakon njih, kako se sa svojim potrošenim vođom prekasno obračunao SDP i za to platio ogromnu cijenu.
Sve bi, u ovom planu za političku i kadrovsku renesansu SDA, bilo lakše ostvariti ukoliko bi se Bakir Izetbegović pogledao u ogledalo i sam donio zaključak da odstupi sa predsjedničke funkcije. Ne bude li tako, on čak može i ostati na toj poziciji, ali po cijenu velikog stranačkog raskola. Odmetnici bi čak mogli na izborima, s novom strankom, odnijeti i više glasova od SDA. A ona ionako nije na visokim granama.
Na posljednjim izborima za SDA je glasao tek svaki peti Bošnjak (320.000). Oko 80 posto pripadnika ove nacije poklonilo je povjerenje drugim strankama ili ga nije dalo nikome. U konkurenciji stranke koja bi nastala u režiji sadašnjih oponenata Bakira Izetbegovića, SDA bi mogla pasti i ispod deset posto nacionalnih glasova.
Time bi krug mogao biti čak i zatvoren, od A. Izetbegovića, koji je SDA stvorio, do B. Izetbegovića, koji bi je ugasio!
U svakom slučaju, u ovim krupnim unutarpartijskim nesuglasicama, Bakir Izetbegović doživio je ove sedmice još jedan poraz. Pred parlamentarno glasanje o Zakonu o akcizama, on je najavio da će “za” glasati sedam ili osam zastupnika SDA. A tako je glasalo samo - petoro!
Osim iz stranke, na Izetbegovića su, ovim povodom, mrko pogledali i njegovi koalicioni partneri koji su se iz petnih žila upinjali da proguraju pomenuti zakon. Sad im je potpuno jasno da više ne mogu računati na riječ Bakira Izetbegovića. On je i dalje predsjednik SDA, ali ne i autoritet koji pouzdano vlada raspoloženjem svoje stranke i njenih zastupnika u najvišim organima vlasti.
