U “puškama” kojim naša vlast “gađa” ekonomiju odavno nema ni jednog jedinog metka
PIŠE: VLASTIMIR MIJOVIĆ
Loše stanje u Bosni i Hercegovini izražava se u mnogo čemu. Najviše, ipak, bole udari po novčaniku i po životnom standardu. Iako se političari trude da nas i dalje plaše babarogom nacionalizma, činjenica je da na tom frontu gotovo da i nema krvi: ono što se prospe, to u međusobnim namještenim utakmicama proliju Dodik, Izetbegović, Čović i njihovi stranački ahbabi raspoređeni po svim linijama i nivoima vlasti.
Njihove izmišljene i dogovorene bitke, za to vrijeme, odvlače pažnju i energiju od stvarnih problema koji vape za rješavanjem: od ekonomije, zaposlenosti, životnog standarda. U tom sektoru je, nažalost, stanje katastrofalno, no još ne toliko loše koliko će biti u daljem razvoju događaja.
Da svoje dno još nismo dotakli, da i od lošeg može biti još gore, pokazuju analitičke ocjene koje smo ovih dana dobili sa najautoritativnijih svjetskih adresa. Prvo nas je, 12. oktobra, na zemlju spustio Međunarodni monetarni fond, a osam dana kasnije dotukla nas je Svjetska banka (SB).
Pomenute finansijsko-monetarne institucije upozorile su nas da ne vjerujemo informacijama koje dobijamo od naše vlasti. To što poručuju Vijeće ministara BiH i Bakir Izetbegović, na primjer, nije ni blizu istini.
Vijeće ministara nam je u februaru obećalo privredni rast od najmanje 3,8 posto, koliko je navodno iznosio u 2016. godini. Obećali su i nastavak trenda povećavanja zaposlenosti i smanjenja nezaposlenosti. Tada je državna vlada baratala cifrom od 2% uvećanog broja zaposlenih i čak 4,5% smanjene mase nezaposlenih.
Šampion lažnih informacija, Bakir Izetbegović, bio je još bučniji sa svojim podacima o smanjenju broja nezaposlenih. Uvijek su na njegovom jeziku desetine hiljada novozaposlenih koji, nažalost, samo na tome i ostaju - na riječima.
MMF i Svjetska banka su nas, ponavljam, ovih dana spustili na zemlju, ako se neko uopšte i dizao u visine vjerujući podacima koje plasiraju naši zvaničnici. Međunarodni monetarni fond ponovo je, drugi put ove godine, snizio prognoze ekonomskog rasta Bosne i Hercegovine. U svom Pregledu svjetskog ekonomskog stanja (WEO), rast ekonomije BiH s tri je spušten na 2,5 posto! Snižena je i projekcija rasta BiH u narednoj godini. MMF je predviđao rast od 3,5, ali je sada morao umanjiti i tu prognozu za čak 0,9 posto! Također, MMF predviđa da bi privreda BiH tek 2020. godine mogla zabilježiti rast od tri posto.
Sa tom stopom rasta, bez obzira na sve ostale neuspjehe, ne možemo ni maštati o približavanju Evropskoj uniji, koja će se, kako Dragan Čović stalno najavljuje, desiti maltene sutra. Jer, sve možemo ispuniti, ali ukoliko privreda BiH ne bude imala godišnji privredni rast od najmanje šest posto na vratima Brisela za nas će biti okačena gvozdena brava!
Sadašnji rast od 2,5 ili tri posto je sitnica, posebno kad se pogleda stopa nanovo razbuđene inflacije koja nam, kako ističu ekonomski eksperti, praktično poništava rast bruto-društvenog proizvoda (BDP). Mi ustvari propadamo - zaključuje jedan od njih.
Potvrdu MMF-ovih prognoza i dijagnoza danas smo dobili od Svjetske banke. Ona je snizila prognoze ekonomskog rasta Bosne i Hercegovine u ovoj godini sa ranije predviđenih 3,2 posto na 3 posto. Za narednu godinu ne možemo očekivati ranije planiranih 3,7 posto rasta nego u najboljem slučaju 3,2 posto. Za 2019. godinu prognoza rasta je snižena sa 4 na 3,5 posto.
Tako piše u novom kvartalnom izvještaju Svjetske banke. Mnogo je razloga za ove zabrinjavajuće cifre. Ključni je pri tome nedostatak bilo kakve organizovane državne aktivnosti na oživljavanju ekonomskog sektora. Ni traga ni glasa nema, recimo, od 100 razvojno-investicijskih projekata koje je u februaru obećalo Vijeće ministara. Kraj godine se bliži, a oni u realizaciji nemaju ni pet tih svojih projekata. Investicije su niže nego ikad, posebno strane. One su svedene na petinu od očekivanog i potrebnog.
Mi u svakom pogledu živimo u velikim lažima. I mirni u njihovom prihvatanju, tonemo li tonemo. MMF-ovi podaci pokazuju da smo na dnu dna, odnosno na posljednjem mjestu u najsiromašnijoj evropskoj regiji. Ispred nas su i Albanija (sa 3,7%) i Kosovo sa 3,5 posto ekonomskog rasta.
To je naša stvarnost, koja govori da ni ovo što sada imamo nije kompletirano zlo od kojeg veće ne može da bude. Može, može, vidjećete! Jer, iz prazne ne puca, u “puškama” kojim naša vlast “gađa” ekonomiju odavno nema ni jednog jedinog metka.
